ANTITUSICI

Antitusici su lijekovi koji ublažavaju i/ili blokiraju refleks kašlja. Kašalj je prirodni refleks, a očituje se kao naglo izbacivanje zraka iz pluća s ciljem izbacivanja suvišnog materjala iz dišnih puteva. Centar za kašalj nalazi se u mozgu, a podražuje se živcima čiji su završeci ispod površinskog sloja dišnih puteva. Ako je površinski sloj iz nekog razloga oštećen ili se ljušti u oporavku bolesti, završeci živaca se podražuju, signal putuje u mozak koji šalje refleks na kašalj. U trenutku kašlja zrak koji izlazi iz pluća postiže brzine do 250 km na sat što je brzina vjetrova u uraganu.Živce mogu podražiti i hladan zrak, vježbanje ili nagli napadaj emocija. Kašalj može izazvati i kemijski iritansi kao što je sumporni dioksid, ozon, dušićni oksidi, klor, dim, smog. Osim toga, neki lijekovi kao što su ACE inhibotori koji se koriste za liječenje povišenog krvnog tlaka izazivaju oslobađanje bradikinina, tvari koja iritira dišne putove i izaziva kašalj. Tada je kašalj spada u nuspojavu lijeka, u ovom slučaju, ACE inhibitora. Kašalj može izazvati i opstrukcija u plućima - primjerice, u pacijenata koji pate od uznapredovalog raka pluća ili bronha dolazi do jakog i neprestanog suhog kaljša.
Lijekovi za blokadu refleksa kašlja nazivaju se antitusici. Koriste se u situacijama kada je kašalj neproduktivan, tj. suh i izaziva nepotrebnu iritaciju sluznice. Takav simptom je iznimno neugodan za pacijenta.
U ublažavanju kašlja možemo djelovati na dva načina
zaštićivanjem dišnih putova tekućinom koja oblaže dišne putove i smanjuje kontakt iritansa sa sluznicom (sirup od bijelog slijeza ili islandskog lišaja). Time se blokiraju receptori koji u centar za kašalj u produženoj moždini šalju podražajne signale koji dovode do kašlja.
blokadom refleksa kašlja antitusicima koji djeluju na centar za kašalj u mozgu, a tu razlikujemo:
opioidne antitusike (morfin, kodein, etilmorfin, dihidrokodein, hidrokodon, dekstrometorfan, folkodin, noskapin, glaucin)
neopioidne antitusike (butamirat, pentoksiverin, pipazetat)

Registra lijekova u RH, 2006.

Opioidni antitusici
Opioidni, osim što su analgetici, imaju i antitusičko djelovanje. Ono je bilo poznato još u drevna vremena, kada je opijum bio važno sredstvo za liječenje najjačeg kašlja. Opioidni antitusici najjači su antitusici i djeluju kada su sve opcije za umirenje kašlja iscrpljene. Oni snažno blokiraju centar za kašalj u produženoj moždini te snažno spriječavaju refleks na kašalj, neovisno o uzroku podražaja na kašalj. Opioidni antutusici razlikuju se po jačini antitusičkog djelovanja, te po snazi nuspojava koje izazivaju. Primjerice, morfin je najjači antitusik, ali on pokazuje i sve druge učinke, pogotovo razvoj ovisnosti. Stoga je prikladan antitusik samo onda kada razvoj ovisnosti ne predstvalja problem - spriječavanje kašlja kod pacijenata u terminalnoj fazi karcinoma pluća i bronha. Kodein je nešto slabiji antitusik, međutim, i on se rabi samo u slučajevima palijativne skrbi oboljelih od karcinoma bronha i pluća u terminalnoj fazi, kada pacijentu nema spasa, ali mu se nastoji olakšati kvaliteta preostalog života. Folkodin i dekstrometorfan su dobri antitusici, blokraju suhi kašalj, a iako su opioidne strukture nisu analgetici, ne uzrokuju euforiju, niti uzrokuju ovisnost. Glaucin, pak, antitusik ali je vrlo siguran i ne uzrokuje stvaranje ovisnosti, niti ima sedativno djelovanje.

Kodein
Kodein je po kemijskoj strukturi metilmorfin. Njegovo djelovanje je prije svega antitusično (slabije od morfina), međutim, kodein je u isto vrijeme blagi analgetik, djeluje sedativno. Ali, za selektivno djelovanje kodeina važna je doza - kada se daje u dozi od 15 do 20 mg tada ima jako antitusično djelovanje, dok su neželjini učinci popt razvoja ovisnosti, depresije disanja i euforije malokad izraženi. Kodein spada u skupinu opojnih droga, no kodeinomanija je kao pojava vrlo rijetka, ako se lijek daje kraće vrijeme. Dugotrajna primjena visokih doza kodeina uzrokuje toksikomaniju morfinskog tipa, budući da se jedan dio kodeina (oko 10%) demetilira u organizmu i pretvara u morfin. Kodein daje pozitivne reakcije kod antidoping ispitavanja sportaša.
Koristi se kod suhog, podražajnog, neproduktivnog kašalj različitog porijekla, ali je upotreba kodeina uglavnom ograničena na potiranje kašlja kod oboljelih od karcinoma bronha i pluća, baš zbog činjenice da može izazvati ovisnost. Dakako, ukoliko je medicinski opravdano, kodein se može upotrijebiti u raznim slučajevima neproduktivnog kašlja, ali tek kada su sve blaže opcije iscrpljene.
Kodein u pripravcima dolazi u obliku tableta, kapsula ili sirupa. Zbog slabe topljivosti koristi se kao fosfatna sol - kodeinijev fosfat. Dnevna djelotvorna doza iznosi 100 mg. Zanimljivo je reći da kodein u malenim dozam dolazi u faznim kombiniranim analgeticima za liječenje slabe boli (Plivadon, Caffetin). Uloga kodeina u tim pripravcima nije sasvim jasna, mada se smatra da kodein pojačava analgetsko djelovanje ostalih sastojaka (paracetamol, propifenazon, kofein). Ali, neki trezveniji umovi napominju da bi, unatoč maloj dozi kodeina, u slučaju dugotrajnog uzimanja takvih lijekova i pretjerivanja s dnevnom dozom, ipak možda moglo doći do određenog stupnja ovisnosti.
Kodein se ne koristi tijekom prva tri mjeseca trudnoće, niti za vrijeme dojenja. Uz primjenu preporučenih doza, primjena kodeina ne izaziva značajnije nuspojave. Moguća je pojava opstipacije, povraćanja, vrtoglavice, pospanosti.
Registrirani u RH za 2006: Codeini Phosphatis (ALKALOID)

Folkodin
Folkodin je pouzdan antitusik te slab depresor disanja, bez analgetskog djelovanja. Uvidom u kemijsku strukturu može se primjetiti da je folkodin derivat morfina (morfolinil-etil-morfin), u glavnom dijelu stukture vrlo sličan kodeinu, ali ima dodatak, "rep" na jednoj hidroksilnoj skupini. Zbog toga je vrlo slab euforik, u terapijskim dozama se sedacija može javiti tak kao rijetka nuspojava. On je i najznačajniji i najpropisivaniji opioidni antitusik. Kod folkodina je odnos antitusičkog djelovanja i sedativno-opioidnog djelovanja jasno ovisan o dozi. Naime, u slučajevima predoziranja ili kombinacije s psihoaktivnim tvarima (i alkoholom) folkodin ispoljava sedativno-opioidno djelovanje, sedaciju, respiratorna depresiju, hipotoniju i somnolenciju.
Koristi se kod odralih i kod djece za ublažavanje suhog, neproduktivnog kašlja uzrokovanog oboljenjima dišnih puteva i kašlja podrijetlom iz središnjeg živčanog sustava. Dolazi u obliku kapsula ili sirupa, a djelotvrona dnevna doza za odrasle iznosi 50 mg.
Folkodin se ne smije koristiti u slučajevima edema pluća, produktivnog kašalj, ne smiju ga koristiti djeca mlađa od 2 godine, a oprezno se primjenjuje u osoba s opstruktivnim bolestima dišnih puteva (astma, KOBP), u osoba s oslabljenom funkcijom jetre i bubrega, trudnica i doljilja.
Registrirani u RH za 2006: Pholcodin (ALKALOID)

Dekstrometorfan
Dekstrometorfan je derivat morfinana (ne morfina) i u potpunosti je sintetski spoj. Učinkovit je antitusik bez analgetskog djelovanja. Izuzetno rijetko može izazvati probavne poremećaje, pospanost te vrtoglavicu. Dolazi skoro isključivo u bezreceptnim pripravcima za ublažavanje kašlja i prehlade, samostalno ili u obliku kombinacija s analgoantipireticima. Primijenjuje se za kratkoročno ublažavanje suhog, neproduktivnog kašlja uzrokovanog prehladom te kod kašlja uzrokovanog inhalacijom iritansa. Namjenjen je za odrasle i za djecu od dvije godine života. Djelotvorna dnevna doza za odrasle iznosi 90 mg.
Unatoč činjenici da je dekstrometorfan siguran lijek koji se može dobiti i bez recepta, valja zadržati mjere opreza. Nije namjenjen za liječenje dugotrajnog (kroničnog) kašlja izazvanog pušenjem, astmom ili emfizemom.
Pri pravilnoj primjeni dekstrometorfana u preporučenim dozama nuspojave su rijetke i blage. Rijetko se javljaju blage vrtoglavice, slabost, omaglica, pospanost, umor te mučnina s bolovima u trbuhu.
Registrirani u RH za 2006: Tabex (BELUPO), Tusifan (JADRAN GALENSKI LABORATORIJ)

Glaucin
Glaucin je alkaloid izoliran iz biljke žuti mak (Glaucinum flavum). Glaucin ima određenu kemijsko-strukturnu sličnost s morfinom i morfinskim derivatima, a puno je sličniji apomorfinu i noskapinu. Glaucin je dobar antitusik, ali za razliku od kodeina on uglavnom ne pokazuje svojstva klasičnog opioidnog antitusika.
Spriječava napadaje kašlja, ali nema učinak na respiratorni sustav. Također, glaucin ima određeno slabo spazmolitičko djelovanje, ali ne djeluje na motilitet crijeva i kod preporučenih antutusičkih doza ne izaziva opstipaciju. Međutim, kod dugotrajne primjene može se javiti laka opstipacija. Također, glaucin ima određena analgetička i protuupalna svojstva. Glaucin se koristi za ublažavanje suhog kašlja različitog izroka, uključujući akutni bronhitis, upalne bolesti gornjih i donjih dišnih putova, silikozu i dr.
Dolazi u obliku tableta i sirupa, a djelotvrona dnevna doza za odrasle iznosi 120 mg. Glaucin može izazvati izvjesno smanjenje krvnog tlaka, pa ga treba oprezno koristiti kod pacijenata sa niskim krvnim tlakom i infarktom miokarda. Rijetki simptomi podrazumjevaju simptome poput mučnine, povraćanja, smanjenja krvnog tlaka, slabosti i vrtoglavice.
Registrirani u RH za 2006: Tusidil (JAKA-80)

Butamirat
Butamirat je sintetski ne opioidni antitusik središnjega djelovanja. Kemijska struktura butamirata nema sličnosti sa kemijskom strukturom morfina niti jednog njegovog derivata, ali je butamirat dobar antutusik koji, poput morfina, blokira centar za kašalj u produženoj moždini. U tom smislu butamirat je antitusički pandan tramadolu, analgetiku koji ima sličan učinak kao morfin, ali daleko slabije izraženu sklonost razvoju ovisnosti. Djeluje također sekretolitički i blago spazmolitički. Sprečava i smiruje suhi podražajni kašalj, opušta grč bronhijalnog mišića, pomaže pri iskašljavanju te olakšava disanje i blaži bol u prsima.
Koristi se za ublažavanje akutnog i kroničnog podražajnog suhog kašlja različitoga uzroka (pronajviše prehlada i upale donjih dišnih putova). Također, koristi se za ublažavanje kašlja prije i poslije dijagnostičkih i terapijskih zahvata u bronhijima, prije i poslije operacije.
Namjenjen je i odraslima i djeci, dolazi u obliku tableta ili sirupa, a djelotvorna dnevna doza za odrasle kreće se od 80 do 150 mg. Kako ne pokazuje nikakve sedativne učinke butamirat je uvjerljivo najpropisivaniji antutusik, pogotovo kod djece.
Ali, kako nema iskustva u liječenju trudnica, tijekom prva tri mjeseca trudnoće njegova uporaba se ne preporučuje, a oprez je potreban i kod dojilja. Neželjeni učinci kao što su kožni osip, probavni poremećaji (mučnina, povraćanje, proljev) i vrtoglavica rijetki su i blagi.
Registrirani u RH za 2006: Panatus (KRKA), Supremin (PLIVA), Sinecod (NOVARTIS)

Prirodni antitusici
U liječenju i ublažavanju suhog kašlja koristimo prirodne antitusike. Oni djeluju na osjetilne receptore u grlu uz pomoć svojih sastojaka - mukopolisaharidnih sluzi. Te sluzi oblažu sluznicu i štite dišne putove od nadražaja.

Slijez
Pod pojmom slijez razlikojemo dvije različite biljke .- bijeli slijez (Althea officinalis) i crni slijez (Malva sylvestris). To su dvije različite biljke, ali spadaju u istu porodicu Malvaceae i sadržavaju slične aktivne sastojke - mukopolisaharidne sluzi. Bijeli i crni slijez potječu iz Azije i južne Europe, ali danas se mogu naći u svim predjelima umjereno-kontinentalnog pojasa. Crni i bijeli slijez poznati su u Europskoj medicini i farmaciji još od vremena drevnih Grka i Rimljana.Od bijelog slijeza koristi se korijen (Altheae radix), dok se od crnog slijeza koriste listovi i cvjetovi (Malvae flos). Svi ti dijelovi tih dvaju biljaka sadržavaju velike količine sluzi, a macetarat koji sadržava sluzi crnog ili bijelog slijeza naziva se mucilaginozum. Te sluzi su građene od određenih ugljikohidrata. One imaju umirujući učinak na suhi kašalj jer oblažu sluznicu blokirajući kontakt iritanska i receptora koji u centar za mozak šalju podražaj na kašalj. Također, macerat korijena bijelog slijeza i macetar listova i cvjetova crnog slijeza imaju i protuupalno djelovanje ublažavajući upalu dišnih putova. Bijeli i crni slijez dolaze u obliku čajeva i sirupa za oblažavanje suhog kašlja kod upale grla i za ublažavanje suhog iritantnog kašlja kod prehlada. Osim toga mogu se koristiti i za ublažavanje iritacija sluznice želuca kod gastritisa i peptičkih bolesti. Nuspojava nema, kao ni ograničenja uporabe.

Uskolisni trputac
Uskolisni trputac (Plantago lanceolata) spada u porodicu Plantaginaceae. Raste po livadama diljem Europe, zapadne i centralen Azije. To je niska, zeljasta biljka, ne izraste više od 40 cm. U farmaciji se koristi list uskolisnog trpuca. Kao i slijez, sadržava mukopolisaharidne sluzi. Osim toga sadržava još tanine, iridoidne glikozide, flavonoide i fenolne karboksilne kiseline. Aglikon jednog od njegovih iridoidnih glikozida, aukubigenin, i laboratorijskim pokusima se pokazao kao baktericid. Nazalost, takvo svojstvo se gubi grijanjem, pa klasični čaj od listova trpuca nema djelovanje na bakterije, nego se listovi moraju macerirati hladnom vodom kako bi se sačuvao antibakterijski učinak. Dakako, većina pripravaka ili čajeva grijanjem gubi baktericidni učinak zbog grijanja.
Trputac se koristi za liječenje i ublažavanje suhog kašlja koji nastaje kao posljedica infekcija i iritacija u dišnim putovima. Uskolisni trputac dolazi u obliku čajeva, a najpopularniji oblik jest sirup od trpuca, često korišteno sredstvo za ublažavanje suhog kašlja, pogotovo kod male djece. Što se tiče ograničenja i nuspojava, kod pripravaka na bazi uskolisnog trpuca nisu primjećeni nikakve nuspojave, a nema niti ograničenja uporabe.

Islandski lišaj
Islanski lišaj (Cetraria islandica, Lichen islandicus) biljka je koja se tradicionalno upotrebljava u liječenju upala grla i prehlada. Spada u primitivnije biljne oblike, porodica Parmeliaceae. Raste od Arktika sve do alpa i do Kavkaza, a može se naći u u južnoj Europi. U nordijskim je zamljama islanski lišaj bio važna živežna namirnica i za ljude i za životinje. Medicinski se najprije koristio na Islandu. Islandski lišaj sadržava mukopolisaharidne sluzi kao što su lihenin i izolihenin, lihenske kiseline gorkog okusa kao što su cetrarin, fumarprotocetrarinska kiselina, te alifatski lakton protolihesterinična kiselina.
Sluzi djeluju tako da oblažu sluznicu dišnih putova ublažajući refleks na kašalj. Također, postoje istraživanja koja govore da bi islandski lišaj mogao pokazivati antimikrobno i imunostimulatorno djelovanja, mada to nije neprijeporno dokazano.
Pripravci od islandskog lišaja koriste se za liječenje i ublažavanje simptoma suhog kašlja kod upala grla. Dolazi u obliku ekstrakata, tinktura, a ponajviše u obliku vrlo popularnog sirupa. Također, sve se češće koriste pastile s ekstraktom islandskog lišaja. Za sada nisu primjećenikakve niti supojave, a nisu poznate niti ograničenja uporabe.