ANTIASTMATICI

Naziv antiastmatici kolokvijalan je naziv za skupinu lijekova čiji točniji naziv jest lijekovi za liječenje "opstruktivnih bolesti dušnih putiva". Opstrukcija dišnih putova jest pojava otežanog ulaska zraka u donje dišne putove i pluća. Zbog toga što manje kisika dolazi u pluća dolazi do slabe opskrbe krvi kisikom. Bolesti koje izazivaju opstukciju pluća jesu astma i kronična opstruktivna bolest pluća (KOBP). Iako je pojam astme uglavnom jasan, postoje nejasnoće što je zapravo kronična opstruktivna bolest pluća. To je pojam koji sjedinjuje dvije bolesti - kronični bronhitis i emfizem. Lijekovi za liječenje ovih bolesti vrlo često jesu u obliku inhalacijskih sprayeva koji se udišu. Inhalacijska terapija smatra se lokalnom terapijom.

Kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB)
KOBP čine kronični bronhitis i emfizem. Ove dvije bolesti obično se pojavljuju udružene iako ih je lakše opisati odvojeno. Čisti oblici kroničnog bronhitisa i emfizema su rijetki - bolesnici u pravilu imaju simptome obiju bolesti od kojih su jedni obično izraženiji. KOBP ima dvije faze - blaga, srednja i teška. U blagoj fazi emfizem ima par simptoma, dolazi do kratkođe daha kod tjelesnih napora, čestih infekcija pluća i jutarnjeg kašlja. Kako pacijent prelazi u umjerenu fazu tako simptomi postaju češći i teži. U teškoj fazi dolazi do jakog kašlja, piskanja u plućima, kratkoće daha i pri minimalnom naporu ili čak tijom mirovanja. Kraj ove faze sastoji se u zakazivanju pluća i dolazi do smrti. Bolest će napredovati pogotovo ako pacijent unatoč dijagnozi nastavi pušiti. Liječenje KOBP-a sastoji se od kirurške operacije, transplantacije pluća, a simptomi se liječe bronhodilatarorima (simpatomimetici, antikolinergici, ksanitini), kortikosteroidima i antibioticima. Također, inhalacija čistog kisika pomaže uklanjanju nedostatka kisika.

Kronični bronhitis
Kronični bronhitis definira se kao bolest obilježena produktivnim kašljanjem, prevelikim stvaranjem sluzi u dišnim putovima i iskašljavanjem veći broj dana najmanje tri mjeseca godišnje tijekom dvije godine. Definicija je dosta neprecizna, jer se kronični bronhitis najčešće otkriva već u uznapredovaloj fazi bolesti. Kronični bronhitis može biti opstruktivan ili ne, ovisi da li dolazi do sužavanja dišnih puteva. Ako se bolest ne liječi, dišni putevi ostaju trajno suženi.

Emfizem pluća
Emfizem pluća je stanje trajnog proširenja zračnih prostora u plućima udružen sa razaranjem alveola. Naime, u emfizemu neutrofili razaraju plućna elastična vlakna. Uzrok je izgubljena ravnoteža između enzima proteaza i njihovih inhibitora (antitripsina) - najčešće kao posljedica pušenja. Kada prevagnu enzimi proteaze, počinje razaranje tkiva u plućima, prvenstveno alveola. Glavni uzroci za neravnotežu proteaza i njihovih inhibitora su infekcije respiratornog sistema, pušenje ili urođeni manjak. Simptomi emfizema jesu gubitak tjelesne težine, teško, ubrzano disanje i nedostatak kisika.

Astma
Bronhalna astma kronična je upala dišnih puteva, sa napadajima suženja bronha. Od nje boluju milijuni ljudi diljem svijeta i velik je zdravstveni problem. Treba istaći da je astma potencijalno pogibeljna bolest. U astmi dišni putovi postaju preosjetljivi na vanjske podražaje i često dolazi do napadaja suženja bronha, zbog čega zrak ne može u dovoljnoj količini ulaziti u pluća, pa osoba ostaje bez kisika - počinje se gušiti. Ti napadaji očituju se kao teško, ubrzano, pa i panično disanje. Tu su još i napetost u prsnom košu, kašalj, povećana osjetljivost na bilo kakve podražaje. Čuje se i tipično "piskanje", visoki zvuk koji proizvodi zrak kad prolazi kroz stisnute bronhe. Napadaji su naročito učestali noću i/ili rano ujutro. Zanimljivo je da od astme stradaju najviše djeca do 5 godina. Posebno težak oblik astme jest status astmaticus. To je po život opasan oblik astme u kojem napaddaj traje danima.Uzrok astme jest poremećaj funkcioniranja imunološkog sustava zbog čega on reagira prejako na podražaje na koje ne bi trebao reagirati. Bronhodilatacija jest obrambeni mehanizam koji zaštićuje pluća od određenih štetnih tvari, ali kada je imunološki sustav poremećen bronhiji imaju običaj skupljati se i kad to nimalo nije potrebno. To naglo i prejako skupljanje bronha u situacijama kada takva prejaka reakcija nije potrebna nego postaje opasna i ugrožava organizam jest zapravo astma. Za razliku od kroničnog opstruktivnog bronhitisa, suženje dišnih puteva je povratna pojava.
Napad astme mogu izazvati zagađen zrak, stres, neke supstance, hladan zrak ili nagla fizička aktivnost. Svi medijatori upale koji izazivaju alergiju mogu biti podražaj za astmatični napad i zato neliječena alergija na dišnim putevima može izazvati astmatičan napadaj. Osobe koje pate od astme obično pate i od raznih drugih oblika alergija, pa stoga možemo reći da su neki oblici astme, pogotovo astma u mlađih ljudi, neka vrsta plućne alergije. U astmi sudjeluju mnoge stanice imunološkog sistema, pogotovo mastociti, eozinofili i T-limfociti.
Kada se imunoglobulin E (IgE) veže na mastocite dolazi do oslobađanja raznih medijatora upale leukotriena, prostaglandina, bradikinina, histamina, adenozina itd. Sam histamin odmah izaziva suženje bronha. Drugi medijatori upale dovode do upale bronha, pretjeranog stvaranja sluzi, itd. U astmi su glatki mišići bronha zadebljali, a dolazi i do poremećaja kontrole autonomnog živčanog sustava na bronhe, pa napadaj astme može izazvati i stres, naprezanje, kemijski, mehanički ili farmakološki iritansi.
Postavlja se pitanje - što zapravo uzrokuje takav poremećaj imunološkog sustava? Taj uzročnik nije potpuno jasan - postoji više teorija, ali je najvjerojatnija slijedeća: astma nastaje jer u modernom zapadnom svijetu živimo u presterilnoj okolini i prezagađenoj okolini - premalo bakterija, a previše otrova u zraku. Naime, po toj teoriji krivac za astmu jest - prevelika higijena! Male bebe kad se rode moraju odmah biti izložene bakterijama da bi se njihov mladi imunološki sustav naučio na okoliš pun bakterija i da bi pravilno razvio. Bakterije su zapravo "podražaj" kojim se u ranim fazama života imunološki sustav pravilno razvija. Ukoliko je taj podražaj preslab tada se imunološki sustav loše i pogrešno razvija. Danas u zapadnoj civilizaciji bebe odmah bivaju stavljene u prečiste prostore, prečesto se preru, higijena oko beba je prevelika, majke su prerevne i drže svoju dojenčad "pod staklenim zvonom". S druge strane, većina djece raste i prve godine života provodi u gradivima koji su ipak prezagađeni i zrak je pun raznih škodljivih tvari zbog kojih dolazi do poremećaja osjetljivog imunološkog sustava. Osim toga, majke sve manje doje, a sve više koriste umjetnu hranu bez neophodnih imunoglobulina iz majčinog mlijeka koji potpomažu razvoj imunološkog sustava. U prilog ovoj teoriji ide činjenica da je sve više djece koja pate od astme, i to ponajviše u urbanim sredinama zapadnih zemalja. Iz ove teorije proizilazi da je za preveniciju astme dobro rađati i podizati djecu (barem prvih 5 godina života) u nezagađenim ruralnim područijima, održavati umjerenu higijenu, a dojenje majčinim mlijekom moralo bi biti imperativ.
Liječenje astme lijekovima sastoji se u uzimanju lijekova koji spriječavaju pojavu napada astme, ali kada se napadaj asme javi tada koristimo drugačije lijekove koji izazivaju hitno opuštanje bronha. Lijekovi koji se koriste jesu:
Hitno liječenje akutnog napadaja astme:
selektivni beta-2-agonisti kratkog djelovanja (salbutamol, tertbutalin) u obliku inhalacije
parasimpatolici (ipratropijev bromid, oksitropijev bromid i tiotropijev bromid) u obliku inhalacije
Preveciju astme:
selektivni beta-2-agonisti dugog djelovanja (salmeterol, formoterol i klenbuterol)
inhalacijski kortikosteroidi (flutikazon, budezonid, beklometazon, ciklezonid, mometazon)
ksantinski bronhodilatatori (teofilin i aminofilin)
antagonisti leukotrienskih receptora (montelukast i zarfilukast)
stabilizatori mastocita (natrijev kromoglikat i nedokromil)

Registar lijekova u RH, 2006.:

R03      Pripravci za liječenje opstruktivnih bolesti dišnih putova
R03A    Adrenergici, inhalacijski
R03AC  Selektivni agoniti beta-2-adrenergičkih receptora
            salbutamol - Ventolin
            salmeterol - Serevent
R03AK  Kombinacije adrenergika i drugih lijekova
            salmeterol + flutikazon - Seretide
            budesonid + formoterol – Symbicort
R03B    Ostali inhalacijski lijekovi za opstruktivne bolesti dišnih putova
R03BA  Glukokortikoidi
            beklometazon – Becotide
            flutikazon – Flixotide
            budezonid – Tafen Novolizer
            ciklezonid – Alvesco
R03BB  Antikolinergici
            ipratropijev bromid – Atrovent
            tiotropij – Spiriva
R03D    Ostali sustavni lijekovi za za opstruktivne bolesti dišnih putova
R03DA  Ksantini
            aminofilin – Aminophyllin, Retafilin
            teofilin – Teolin, Teotard
R03DC  Antagonisti leukotrienskih receptorima
            montelukast – Singulair, Singulair junior, Singulair mini

Selektivni agonisti beta-2-adrenergičkih receptora
Ova skupina lijekova priprada u lijekove s učinkom na autonomni živčani sustav, u skupinu simpatomimetika. Oni djeluju aktivitraju samo beta-2-adrenergičke receptore što uzrokuje momentalno opuštanje dišnih putova, njihovo proširenje i olakšanje disanja. Smatraju se temeljem liječenja astme. Dijelimo ih na one s kratkotrajnim učinkom kao što su salbutamol i tertbutalin te na one s dugotrajnim učinkom kao što su salmeterol, formoterol i klenbuterol.

Salbutamol
Salbutamol je selektivni simpatomimetik koji djeluje na beta-2-adrenergične receptore bronhalnih mišića, ali ne i na beta-1-adrenergičke receptore srca. Stoga izazva izdašnu dilataciju bronha bez nepoželjnih kardiovaskularnih pojava. Spada u skupinu simpatomimetika za liječenje astme s kratkim djelovanja - počinje djelovati najbrže za oko 5 minuta, maksimum djelovanja postiže za sat vremena, a sveukupno "drži" 4-6 sati. Dolazi u obliku inhalatora s finim prahom koji se inhalira u trenutku nastupa napadaja astme za brzo olakšanje, te u obliku tableta. Za razliku od salbutamola koji se inhalira tablete se ne upotrebljavaju za brzo olakšanje simptoma nego za prevenciju napadaja astme. U napadaju astme dolazi do osjećaja nedostatka zraka i piskanja, a tada valja udahnuti jednu dozu ihlalacijskog salbutamola od 200 mcg, što vrlo brzo dobodi do olakšanja disanja. Za prevenciju astme salbutamol se uzima u dozi od 6 -16 mg podjeljeno u 3-4 doze. Iako je učinak salbutamola u preporučenim dozama na beta-1-adrenergične receptore obično minimalan, treba reći da inhalacijski salbutamol ipak može izazvati i nuspojave koje su karakteristične za neselektivne simpatomimetike kao što su palpitacije, bol u prsima, ubrzano lupanje srca, tremor i nervoza. Te su nuspojave puno češće kod salbutamola koji se uzima u obliku tableta, a pogotovo fini tremor skeletnih mišića koji je ovisan o dozi, a najuočljiviji je na rukama. Neki bolesnici osjećaju i napetost skeletnih mišića. Salbutamol valja oprezno primjenjivati kod bolesnika s šećernom bolesti, tireotoksikozom, kardiovaskularnim poremećajima (posebice koronarnom insuficijencijom, srčanim aritmijama i hipertenzijom) te u bolesnika s konvulzivnim poremećajima. Trudnoće i dojilje mogu koristiti salbutamol samo ako moguća korist za trudnicu nadmašuje moguću opasnost za plod.
Registrirani u RH za 2006: Ventolin (PLIVA)

Salmeterol
Salmeterol je, kao i salbutamol, selektivni simpatomometik koji se veže na beta-2-adrenergičke receptore i stimulira ih. Ali, za razliku od salmeterola, on spada u skupinu dugodjelujućih inhalacijskih simpatomimetika-bronhodilatarora, a primjenjuje se samo u obliku inhalacija (inhaler ili diskhaler). Naime, on počinje djelovati za oko 14 minuta, maksimum djelovanja postiže za dva i pol sata, a sveukupno "drži" čak 12 sati. Kada se usporede kemijske strukture salbutamola i salmeterola vidi se da salmeterol ima dugi lipofilni eterski "rep" zbog kojeg se fiksira na lipofilne membrane stanica i stoga se puno duže zadržava na mjestu aplikacije (dišni putovi).
On se ne koristi za ublažavanje napadaja astme, nego se svakodnevno, redovito primjenjuje kako bi dugoročno držao dišne putove otvorenima i stoga spriječio pojavi napadaja astme ili barem smanjio broj učestalih napadaja astme. U tu svrhu, on se koristi kao dodatak inhalacijskim kortikosteroidima za prevenciju napadaja astme. Pri tome, salmeterol pomaže kortikosteroidima ukoliko oni nisu dostatni za učinkovu kontrolu astme, a njegovim dodatkom u terapiju omogućeno je smanjenje doze kortikosteroida. Također, koristi se i za ublažavanje simptoma kronične opstuktivne bolesti pluća. Klasična doza za prevenciju astme uznosi 100-200 mcg u jednoj ili dvije doze. Kod salmeterola mogu se javiti klasični simptomi beta-2-simpatomimetskih agonista, kao što je fino drhtanje ruku i glavobolja, ali nakon nekog vremena takve nuspojave nestaju. Također, kod nekih pacijenata koji inače imaju problema sa srcem mogu se javiti i aritmije.
Registrirani u RH za 2006: Serevent (GLAXOSMITHKLINE)

Formoterol
Formoterol je noviji inhalacijski selektivni agonist beta-2-receptora. Kao i salmeterol i on je dugodjelujući simpatomimetski bronhodilatator, a koristi se u kombinacijama s inhalacijskim kortikosteroidima za spriječavanje napadaja astme. Također, formoterol se koristi za ublažavanje simptoma opstrukcije disanja u kroničnoj opstruktivnoj bolesti pluća. Najčešće se koristi u obliku fiksne kombinacije s kortikosteroidom budezonidom. Formoterol je potentniji od prethodna dva simpatomimetska bronhodilatatora i koristi se u dozi od 12 mikrograma, a u nekim kombinacijama dolazi i u višim ili nižim dozama, ovisno o tome s kojom dozom kojeg kortikosteroida se kombinira. Zanimljivo je da formoterol može doći i u obliku mikrokapsula koje se oslobađaju kada stignu na mjesto djelovanja. Time se produžuje učinak formoterola. Formoterol djeluje brzo, djelovanje mu počinje u roku od jedne do dvije minute, a učinak traje 12 sati. Kao i kod ostalih simpatomimetskih bronhodilatarora, nuspojave koje se češće javljaju jesu tremor ruku i glavobolje.

Klenbuterol
Klenbuterol je još jedan dugodjelujući, selektivni beta-2-adrenergički agonist koji aktivira beta-2-adrenergičke receptore u bronhima i opušta ih. Vrlo je potentan i u tabletama se nalazi u dozi od samo 2 mikrograma. Koristi se u obliku inhalacija ili u obliku tableta za spriječavanje pojave napadaja astme. Međutim, danas se klenbuterol sve manje koristi za tretman astme, ali je zato presao u područje ilegalne primjene. Naime, osim što se vezuje za beta-2-adrenergičke receptore klenbuterol se vezuje i za beta-3-adrenegičke receptore. A ti receptori se nalaze na masnim stanicama i njihovim podraživanjem dolazi do mobilizacije masnih kiselina i njihovog pojačanog metaboliziranja u energetske svrhe. Zbog toga dolazi do znatnog smanjenja obima masnog tkiva i mršavljenja. Stoga je upravo klenbuterol našao primjenu kao ilegalno sredstvo za mršavljenje. U te svrhe ga koriste sportaši, pogotovo bodybuilderi i to ponajviše u kombinaciji s još jednim moćnim, ali vrlo opasnim sredstom - trijodtironinom (T3) koji je snažnija verzija hormona štitnjače. Takva kombinacija je vrlo, vrlo riskanta i opasna, ali i vrlo učinkovita, pa je upravo zbog toga korsite ljudi kojima je izgled bitniji od zdravlja. Korištenje klembuterola kao sredstva za mršavljenje donosi znatan rizik od nastanka nuspojava, tim prije jer doze koje se tada koriste nisu namehe - kreću se do 100 mikrograma dnevno. Učinak klenbuterola na metabolizam masnih kiselina sličan je učinku efedrina, samo što kod klenbuterola ima daleko manje nuspojava, ali ostaje velika opasnost od srčanih aritmija i posljedičnog oštećenja srca.
Činjenica da klenbuterol ima takve učinke na metabolizam masti dovela je do toga da znanstvenici naveliko provode istraživanja ne bi li dobili visokoselektivni agonist beta-3-receptora, koji bi se vezivao samo na te receptore, podraživao ih i uzrokovao gubitak masnog tkiva. S obzirom na sve brojniju populaciju pretilih ljudi i sve veću jagmu za sredstvima za mršavljanja jasno je da će se takva potraga kad-tad isplatiti.

Antikolinergici
Antikolinergici (ili parasimpatolitici) jesu lijekovi koji guše aktivnost parasimpatikusa, druge grane autonomnog živčanog sustava. Potiranjem aktivnosti parasimpatikusa dolazi do jačanja utjecaja simatikusa, pa stoga antikolinergici imaju slično djelovanje kao i simpatomimetici, ali bez podraživanja simpatikusa. Kako parasimpatička aktivacija bronha dovodi do sužavanja dišnih putova, jasno je da će lokalnom blokadom parasimpatikusa doći doširenja dišnih putova i olakšanja stanja kod napadaja astme i kronične opstruktivne bolesti pluća. Takav učinak parasimpatolitika je bio odavno poznat i iskorištavan. Naime, prije više od 30 godina u službenoj upotrebi su bile posebne ljekovite cigarete izrađene od biljaka koje sadržavaju prirodne parasimpatolitike kao što su atropin, skopolamin, hiosciamin i d. (Atropa belladonna, Hyosciamus niger, Datura stramonii). Pušenjem cigareta od tih biljaka u dišne putove su dospijevali parasimpatolitici i ublažavali napadaje astme. Naravno, ovakva, za današnje vrijeme čudna "terapija" se odavno ne koristi, ali su zato u upotrebi moderni inhalatori sa sintetskim antikolinergicima (parasimpatoliticima) kao što su ipratropijev bromid i oksatropijev bromid. Ti inhalatori jesu moderne, sirgurnije varijante starih "ljekovitih cigareta".

Ipratropijev bromid
Ipratropijev bromid je sol kvaternog pozitivno nabijenog ipratropija i bromidnog iona. Zbog pozitivnog naboja iptaroprij se vrlo slabo resorbira i djeluje skoro isključivo lokalno, tim prije jer se primjenjuje samo u obliku inhalaciije. Ipratropij se veže na muskarinske receptore u dišnim putovima, blokira ih, zbog čega se acetilkolin ne može vezati za muskarinski receptor, pa stoga dolazi do smanjenja učinka parasimpatikusa u dišnom sustavu. Time jača uzjecaj simpatikusa i dolazi do bronhodilatacije (proširenja bronha) i lakšeg disanja. Također, smanjuje se sekrecija sluzi u dišnim putovima. Djelovanje nastupa za 5-10 minuta nakon inhalacije, a učinak na dišne putove traje 5-6 sati. Stoga se ipratropijev bromid koristi za hitno ublažavanje simptoma napadaja astme, kao i salbutamol. U odnosu na simpatomimetike, ipratropijev bromid ima nešto manju efikasnost, ali duže djelovanje, i manje nuspojava. Osim toga koristi se i za dugotrajno liječenje bronhospazma povezanog s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću, uključujući kroničan bronhitis i emfizem. Pogotovo je koristan kod kroničnog bronhitisa.
U liječenju astme ipratropijev bromid se kombinira sa selektivnim beta-2-adrenergičkim agonistima kao što je salbutamol. Zbog ionske naravi ipratropijeva bromida i inhalacijske primjene on pokazuje visok stupanj specifičnosti. Ne izaziva sistemske nuspojave zato što se slabo apsorbira kroz sluznicu. Stoga je prikladan za uporabu u bolesnika s poremećajima rada srca i cirkulacije. U izoliranim slučajevima može doći do lokalnih reakcija kao što su suhoća usta, iritacija sluznice grla ili alergijske reakcije.
Registrirani u RH za 2006: Atrovent (BÖHRINGER INGELHEIM)

Kortikosteroidi
Kortikosteroidi blokiraju skoro sve upalne reakcije u dišnim putovima blokirajući sintezu interleukina, prostaglandina, leukotriena i nekih drugih medijatora upale. Kroz ove učinke kortikosteroidi smanjuju hiperosjetljivost dišnih putova. Također, oni smanjuju lučenje bronhijalne sluzi i pojačavaju učinak selektivnih beta-2-adrenergičkih agonista kao što su salbutamol ili salmeterol. Smatra se da oni povećavaju broj beta-2-receptora na glatkom mišićju dišnih putova. Koriste se za prevenciju napadaja astme, a na sam napadaj djelotvorni su samo u vrlo visokim dozama.

Flutikazon
Flutikazon je kortikosteroid koji dolazi u obliku estera flutikazon propionata a ima protuupalno djelovanje u plućima. Smanjuje simptome i broj napadaja astme u bolesnika s astmom ranije liječenih bronhodilatatorima ili drugom profilaktičkom terapijom. Da bi imao učinka na spriječavanje napadaja astme flutikazon se treba koristiti redovito i u preporučenim dozama.
U terapiju astme se uvodi kada simpatomimetici ili antikolinergici više ne daju rezultate i kada dođe do povećanja učestalosti napadaja astme - znak da je došlo po pogoršanja astme.
Koristi se u obliku inhalatora ili posebne naprave za lakše inhaliranje (diskus) za preveciju napadaja u slučajevima blage, umjereno teške i teške astme u odraslih i djece starije od četiri godine. Doze variraju u ovisnosti o stopnju astme. Kod lakših oblika astme doze se kreću od 200 do 500 mikrogarama dnevno, kod umjerene od 500 mikrograma do 1 mg, a kod teških oblika astme od 1 mg pa do 2 mg. Za puno djelovanje flutikazona treba pričekati 4 do 7 dana. Kod većine bolesnika koji ga uzimaju u preporučenim dozama, flutikazon propionat ne utječe na funkciju nadbubrežne žlijezde. Ali, flutikazon se ne preporuča trudnicama niti dojiljama. Moguće nuspojave jesu kandidijaza usne šupljine i grla zbog potiranja imunološkog sustava u tom području te promuklost.
Registrirani u RH za 2006: Flixotide (GLAXOSMITHKLINE)

Budezonid
Budezonid je nehalogenirani sintetični kortikosteroid s jakim lokalnim protuupalnim i slabim sistemskim učinkom. U obliku inhalacije u bolesnika s astmom omogućuje pristup lijeka na mjesto upale, gdje je njegovo djelovanje potrebno. Pri redovitom inhaliranju smanjuje se potreba za upotrebom bronhodilatatora, simptomi astmatske bolesti poboljšavaju se, a broj i jačina napadaja smanjuju se. Koristi se za prevenciju napadaja astme.
Budezonid se koristi samostalno ili u obliku fiksnih kombinacija s simpatomimetskim bronhodilatatorima kao što je formoterol.
Kao i kod drugih inhalacijskih kortikosteroida, doza budezonida ovisi o stanju bolesti. Kod umjerene astme primjenjuju se dnevne doze od 400 do 800 mikrograma, a u slučajevima teške astme tada se ide na više doze, od 800 pa do 1600 mikrograma dnevno. Najčešće su nuspojave kašalj, draženje grla i promuklost. Osobito se kod većih doza u nekih bolesnika mogu javiti infekcije izazvane kandidom u ustima i grlu.
Registrirani u RH za 2006: Tafen (LEK)

Beklometazon
U inhalatorim za prevenciju astme beklometazon dolazi u obliku diestera beklometazon dipropionata. To je sintetski kortikosteroid srodan deksametazonu. Ima lokalno antiflogističko i antialergijsko djelovanje. Inhalacijom kroz usta 25 - 60% doze beklometazon dipropionata dopire u bronhe jedan, ali jedan dio ipak dospijeva u probavni sustav, međutim postiže samo niske koncentracije u krvi, jer podliježe inaktivaciji prilikom prvog prolaska kroz jetru i zato u terapijskim dozama ne izaziva sustavne kortikosteroidne učinke.
Koristi se za spriječavanje napadajaastme u odraslih i djece u slučajevima kada djelotvornost simpatomimetskih ili antikolinergijskih bronhodilatatora slabi. Također, koristi se i u terapiji teškog kroničnog opstruktivnog bronhitisa s jako izraženom upalnom komponentom.
U umjerenim oblicima astme koristi se dnevna doza od 300 - 800 mikrograma, a u težim oblicima od 1 do 2 mg dnevno. Od lokalnih nuspojava može se pojaviti gljivica Candida albicans na sluznici usta i ždrijela, a javljaju se i bakterijske infekcije dišnih organa. Može se javiti promuklost i nadražaj grla.
Registrirani u RH za 2006: Becotide (PLIVA)

Ksantini
Ksantini su tvari s jakim bronhospazmolitičkim djelovanjem. U pitanju su teofilin i aminofilin. Koriste se uglavnom za prevenciju astme u obliku tableta s kontroliranim produženim otpuštanjem aktivne tvari, te za liječenje teškog oblika akutne astme u obliku intravenskih injekcija.

Teofilin
Teofilin je bronhodilatator (opušta glatke mišiće bronha). Prirodno se nalazi u lišću čajevca (Camelia sinensis). Kemijski je vrlo sliči na kofein, a s njime dijeli i neke učinke. Međutim, dok je kofein vrlo jak stimulatot središnjeg živčanog sustava, a slabije djeluje na srce i bronhodilataciju, teofilin slabije djeluje na središnji živčani sustav, ali zato je izvrstan bronhodilatator, poboljšava rad srca i pojačava diurezu. Napetost glatkih mišića bronhija smanjuje tako što koči djelovanje enzima fosfodiesteraze koja razgrađuje ciklički AMP. Utječe i na glatke mišiće krvnih žila, žučnih putova i probavnih organa. Teofilin smanjuje aktivnost mastocita, bazofila i makrofaga, koči oslobađanje i djelovanje nekih medijatora astmatične reakcije, povećava rad dijafragme te mukocilijarno čišćenje dišnih putova, stimulira centar za disanje. Stimulira i rad srca. Zato se povećava brzina rada srca i i snaga srca, a time više krvi dospijeva u krvne žile.
Teofilin se koristi u obliku tableta s potupnim oslobađanjem teofilina i to kod prevencije svih oblika astme u djece i odraslih osoba, kod kroničnog opstruktivnog bronhitisa i plućnog emfizema (KOBP). Osim toga, zbog karakterističnih učinaka teofilina i na pluća i na srce koristi se za liječenje plućne hipertenzije pri kroničnom plućnom srcu. Također, koristi se za liječenje opstrukcije bronhija u naporu i poremećaja disanja tijekom spavanja. Doze su individualne i ovise o stanju i dobi pacijenta. Primjerice, uobičajna doza teofilina za preveniju astme iznosi za odrasle oko 600 mg, a djeca uzimaju manje doze.
Osobe koje uzimaju tablete s teofilinom ne bi smjele konzumirati pića koja sadrćavaju ksantine kao što su kava, čaj, Coca Cola, a trebali bi se suzdržati i od konzumacije čokolade jer ona sadržava teobromin, spoj srodan teofilinu. Trudnicama i dojiljama teofilin se daje samo u hitnim sluča¬jevima.
Nuspojave se najčešće javljaju kao posljedica predoziranja. Na početku liječenja u prvom se redu mogu javiti glavobolja, nemir, anksioznost, vrtoglavica, nesanica, palpitacija, alergične reakcije te različite probavne smetnje (mučnina, povraćanje, proljev, abdominalni bolovi. Nuspojave česti iščeznu nakon određenog vremena.
Registrirani u RH za 2006: Teotard (KRKA), Teolin (LEK)

Aminofilin
Aminofilin je zapravo vodotopiva sol teofilina i etilendiamina. Naime, teofilin je slabitopiv, tako da je priređivanje injekcijskih pripravaka s teofilinom moguće samo ukoliko se on prevede u oblik koji se može otopiti u vodi, a sol teofilin-etilendiamin tj. aminofilin je prikladan za tu svrhu. Aminofilin se rijetko koristi u obliku tableta, ali je njegovo korištenje za liječenja teške akutne astme, pogotovo statusa astmaticusa vrlo često. Primjerice, u teškom napadaju astme kada je život ugrožen, daje se 250 mg aminofilina, u obliku intravenske inhekcije. Intravenska injekcija daje se polako (ne brže od 25 mg/min), a može se dati i u obliku infuzije. Kod prebrzog davanja intravenske injekcije mogu se javiti kardiovaskularna neželjena djelovanja, osobito pad krvnoga tlaka i prekordijalni bolovi.
Ostale nuspojave i ograničenja slični su kao i kod teofilina u obliku tableta.
Registrirani u RH za 2006: Aminophyllinum (LEK), Retafilin (BELUPO)

Antagonisti leukotrienskih receptora
Antagonisti leukotrijenskih receptora noviji su lijekovi za prevenciju napadaja astme. Leukotrieni, točnije cisteinil leukotrieni (LTC4, LTD4, LTE4) medijatori su upanih i alergijskih reakcija, a njihovo oslobađanje izaziva napadaj astme. Oni se vezuju za leukotrienske receptore (cisteinil leukotrienski receptori - CysLT) i izazivaju daljnju kaskadu rekacija koja vodi u sužavanje dušnih putove, tj. bronhokonstrikciju - napadaj astme.. Receptor CysLT tipa-1 (CysLT1) nađen je u dišnim putovima ljudi (na stanicama glatkog mišićja i na makrofagima te na nekim ostalim stanicama koje igraju ulogu u upali (eozinofili i dr.). Receptori CysLT u korelaciji su s patofiziologijom astme i alergijskog rinitisa. Antagonisti leukotienskih receptora jesu lijekovi koji se vezuju za cisteinil leukotienske receptore blokiraju ih tako da leukotrieni ne mogu ostvarivati svoju funkciju. Antagonisti leukotrienskih receptora jesu montelukast, zafirlukast, pranlukast i ibudilast.

Montelukast
Montelukast je selektivni, oralni antagonist leukotrienskih receptora koji specifično inhibira cisteinil leukotrien CysLT1 receptor. Time dolazi do blokade učinka leukotriena i smanjene osjetljivosti bronha na alegene.
Montelukast je koristan kao dodatni lijek u spriječavanju i trajnom liječenju astme, pogotovo kod onih pacijenata kod kojih kortikosteroidi i drugi bronhodilatatori ne mogu u potpunosti kontrolirati astmu. Montelukast je pogotovo koristan kod pacijanata s alergijskom astmom, a također i kod prevencije napadaja koji nastaju zbog fizičkog naprezanja. Montelukast se može koristiti za prevenciju napadaja sezonskog alergijskog rinitisa.
Dnevna doza kod odraslih jest 10 mg, a djeca koriste manje doze, 5 mg. Za djecu su obično namjenjene tableta koje se žvaću radi lakše primjene. Uvođenjem montelukasta u terapiju obično se postupno smanjuje doza kortikosteroida,
Kako je montelukast noviji lijek, opasnost primjene montelukasta u trudnoći i dojenju nije do kraja razjašnjena, ali se za svaki slučaj preporučuje oprez. Za nuspojave montelukasta zna se uglavnom ono što se doznalo tijekom kliničkih istraživanja, a to je da su najčešće moguće nuspojave montelukasta bol u trbuhu, žeđ i glavobolja.
Registrirani u RH za 2006: Singulair (MERCK SHARP&DOHME)

Kombinacije antiastmatika
Različiti antiastmatici se mogu kombinirati tako da bi se dobio sinergistički učinak. Kombiniranjem antiastmatika dobiva se puno bolja kontrola astme jer se blokiraju različiti mehanizmi nastanka astme (napad na više frontova). Primjerice, uobičajno je kombinirati simpatomimetske bronhodilatatore i inhalacijske kortikosteroide. Međutim, primjena više raznih lijekova za zaustavljanje napadaja astme i za prevenciju napadaja astme često pacijentima otežava i kompicira uzimanje lijekova te stvara zabune. Zbog toga se sve više koriste jedinstvene fiksne kombinacije različitih tipova antiastmatika u obliku jednog oblika (inhalatora). Tako na tržištu postoje kombinacije poput kombinacije salmeterol + flutikazon i kombinacije budezonid + formoterol. Kombiniranjem simpatomimetika i kortikosteroida dobiva se bolji i učinkovitiji učinak u prevenciji astme, a u isto vrijeme, uzimanje lijekova je pojednostavljeno, što vodi boljoj suradljivosti pacijenata.
S druge strane, za zaustavljanje napadaja astme koriste se simpatomometici i antikolinergici. Kombiniranjem ta dva tipa lijeka dolazi do sinergijskog učinka i bržeg i boljeg zaustavljanja napadaja astme, pogotovo kada samo jedna komponenta postane nedjelotvorna. Primjer takve kombinacije jest kombinacija simpatomimetika salbutamola i antikolinergika ipratropijeva bromida.
Registrirani u RH za 2006: Seretide /salmeterol + flutikazon/ (GLAXOSMITKLINE), Symbicort Turbuhaler /budezonid + formoterol/ (ASTRAZENECA)