LIJEKOVI ZA LIJEČENJE OVISNOSTI

Prema podacima MUP-a u Splitu i okolici je 1988. bio 1061 registrirani ovisnik o ilegalnim "drogama", a godine 1994. taj je broj porastao na 3317 (vise od tri puta!). U tom razdoblju među ovisnicima su zabilježena 53 smrtna slučaja izravno uzrokovana "drogama". Riječ je pretežno o mladim osobam, prosječne dobi od 26 godina (raspon od 15 do 41 godinu). Od onih u kojih su obavljene toksikološke analize u 64% slučajeva riječ je bila o ovisnicima o heroinu.
Za sredstva ovisnosti se u hrvatskom jeziku najčešće rabi izraz "droge". Međutim, ta je riječ u stručnoj uporabi vrlo neprikladna - "droga" je zapravo sušena biljka ili neki dio biljke koji se koristi u farmaceutske svrhe. Samo bi lišće marihuane i duhana odgovaralo takvom obješnjenu riječi "droga", ali ne i većina drugih. Zato koristimo općenitiji naziv "sredstva ovisnosti" koji podrazumjeva i alkohol i duhan.
Ovisnost je "duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti, a karakteriziraju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstava ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na duševne procese, a kadkad da se izbjegne nelagoda zbog odsustva takva sredstva. Tolerancija može, ali i ne mora biti prisutna. Osoba može biti ovisna o jednom ili o više sredstava ovisnosti.
Razlikujemo:
Psihičku ovisnost - stanje pri kojemu sredstvo ovisnosti uzrokuje "osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtjeva povremena ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja ugode ili radi izbjegavanje neugode". Psihička ovisnost je karakteristična za kokain, halucinogene (LSD), amfetamine i ecstasy.
Fizička (tjelesna) ovisnost - "stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima pa se pri obustavljaju uzimanja sredstva ovisnosti. Ti poremećaji tj. sindrom ustezanja ili apstinencijski sindrom, sastoje se od specifičnih vrsta simptoma i znakova tjelesne i duševne prirode koji su karakteristični za pojedini tip ovisnosti. fizička ovisnost je karakteristična, za heroin, alkohol i duhan.
Obično se smatra da je psihička ovisnost benignija i manje opasna od fizičke ali tu se ne treba zavaravati - i jedan i drugi tip ovisnosti su izuzetno jaki i često savladavaju ovisnikovu želju da se "skine" s nekog sredstva ovisnosti.
Mehanizam nastanka ovisnosti se svodi na snažnu aktivaciju "centra ugode" određenim sredstvom ovisnosti. Ključnu ulogu u tome ima neutotransmitor dopamin. Fizička ovisnost, pak uključuje dalekosežne strukturne promjene u mozgu. tj, prilagođavanje mozga na česte podražaje centra za ugodu pri čemu sredstvo ovisnosti postaje iznimno bitno za daljnje normalno funkcioniranje mozga. Bez njega dolazi od duševnih ali i tjelesnih neugodnosti izrazito jakog intenziteta i jakog nagona za ponovnim unošenje sredstva ovisnosti - mogao bi se usporediti sa seksualnim nagonom, glađu ili žeđu.
Heroinska ovisnost je danas veliki društveni, zdravstveni, ali i politički problem. Heroin se proizvodi u zemljema lošeg ili nikakvog pravnog sustava, često pod pokroviteljstvom političkih institucija, pri čemu je heroin veliki izvor zarade te zemlje iz kojeg se financija cijela zemlja te održava kakav takav socijali mir. Primjeri za takve zemlje jesu Afganistan, Laos i Burma. U takvim zemljama su na vlasti često mafijaško-vojne diktature kojima je uzgoj maka i proizvodnja heroina iz njega glavna gospodarska grana. Transport heroina i raspačavanje istog u Zapadnim zemljama (EU, SAD) kontrolira moćan i utjecajan organizirani kriminal često skriven od očiju zakona.
Intravensko uzimanje heroina višestruko povećava zdravstvene rizike pa se prema današnja ovisnost jedva može uspoređivati s tradicionalnim pušenjem opija na dalekom istoku. Mortalitet ovakvih ovisniha u razvijenim zemljama procijenjuje se na 2-6% godišnje. Uzroci smrti mogu biti predoziranje, kemijska onečišćenja, infekcije i dr. Prema tome, a i prema težini tjelesne ovisnosti i posljedičnog sindroma ustezanja, riječ je o najtežem obliku ovisnosti.
Obilježja heroinske ovisnosti jesu:
Jaka psihička ovisnost s nesavladivom željom da se nastavi s uzimanjem heroina, te da se ono po svaku cijenu nabavi da bi se postiglo zadovoljstvo ili izbjegla neugoda.
Brzi razvoj tjelesne ovisnosti, intenzitet koje postupno raste slijedeći porast količine sredstva koje se uzima. To zahtjeva produžetak uzimanja istog ili sličnog sredstva da bi se spriječio sindrom ustezanja.
Prvi znakovi apstinencijskog sindroma (sindroma ustezanja) javljaju se 6-24 sata nakon posljednjeg uzimanja heroina. Apstinencijski sindrom čini cijeli niz reakcija koje se postupno pojavljuju, a imaju obilježja hiperaktivnosti simpatičkog sustava - dolazi do suzenja, intenzivnog znojenja, curenja iz nosa, napornog sna bez odmora, proširenja zjenica, drhtenja ruju, itd, a kasnije se javljaju vrtoglavica, povraćanje, proljevi, grčevi u trbuhu, porast krvnog talaka, naježenost kože, bolovi u mišićima i kostima, grčevi mišića itd. Takvi poremećaju, ako ovisnih ne dođe do opioida traju 7 do 10 dana, a mogu završiti čak i smrću ili samoubojstvom.
U liječenju se primjenjuje opioidni metadon ili buprenorfin.

Registar lijekova u RH, 2006:

N07B    Lijekovi za liječenje ovisnosti
N07BA  Lijekovi za liječenje ovisnosti o nikotinu
            bupropion - Zyban
N07BC  Lijekovi za liječenje ovisnosti o opioidima
            metadon - Heptanon
            buprenorfin - Subutex

Metadon
Metadon je sintetski narkotički analgetik iz skupine difenilpropilamina. Analgetički učinak ostvaruje djelovanjem na opioidne receptore u središnjem živčanom sustavu. Metadon "skida" sa heroina zbog toga što je apstinencijski sindrom kod prestanka uzimanja metadona daleko manje izrazen i daleko manjeg intenziteta nego kod heroina. Stoga izostaju neki jači oblici apstinencijskog sindroma. Takvo liječenje se još naziva i "Metadonska terapija". U liječenju ovisnosti o heroinu i ostalim morfinskim drogama rabe se samo oralni oblici metadona, a uobičajena doza kojom se u detoksikaciji kontroliraju apstinencijski simptomi iznosi 20 do 40 mg na dan. Ponekad je potrebna i veća doza. Primijenjena se doza postupno smanjuje svakom bolesniku ponosob, svakog ili svakog drugog dana, te ovisno o bolesnikovu odgovoru. Ako je potrebno prijeći na dozu održavanja, ona se također određuje svakom bolesniku ponaosob.
Metadonska terapija ima više protivnika nego pristalica. Naime, vode se stručne rasprave o tome treba li ovisnika o heroinu pretvoriti u ništa drugo već u ovisnika o metadonu. Dakle, opet ovisnika. Problem je u tome da protivnici metadonske terapije uglavnom kritiziraju, ali malo kad daju ideju kvalitetne i učinkovite alternative liječenju heroinske ovisnosti metadonskim terapijom.
Metadon se osim za liječenje ovisnosti, može primjeniti i za liječenje ekstremno jake boli rezistentne na ostale opioidne analgetike, ali zbog razvoja ovisnosti danas je metadon kao analgatik uglavnom napušten.
Registrirani u RH za 2006: Heptanon (PLIVA)

Često se liječeni narkomani, unatoč svijesti da su se izvukli iz "pakla", vraćaju svojoj opasnoj navici. Zašto? Odgovor na to pitanje trebao tražiti prije svega u činjenici da je možda uklonjena fizička ovisnost, ali ostalo je sječanje na psihičke efekte koje heroin izaziva. Stoga liječeni ovisnih u želji da si priušti još jedan "šut", kreće ponovno u avanturu, uzima heroin, vjerujući da će se moći kontrolirati, ali tada nastaju pravi problemi jer se često ne uspije odhrvati želji da opet nastavi uzimanje. Također, problem je u tome da se bivši ovisnik često precijeni jer mu tijelo više nije naviknuto na enormne količine heroina (nema tolerancije kao u doba dok je bio ovisnik) i predozira se ("zlatni šut") što prečesto vodi u smrt. Takav ovisnički recidiv se može preduhitriti davanjem opioidnih antagonista kao što je nalokson ili naltrekson kako eventualni ponovni susret s heroinom ne bi uzrokovao učinke. Dakako, za takvu vrstu liječenja potrebna je bolesnikova suradnja.
Na koncu konca, kod liječenog ovisnika često nije uklonjen razlog zbog kojega je prvi put uzeo heroin - društvena situacija, siromaštvo, osjećaj društvenog besmisla, rezignacije i razočarenja, a također, bivši ovisnici se često vraćaju istom društvenom miljeu, često kriminalnom. Cijela ta situacija potiče liječenog ovisnika da opet, ovaj put bespovratno, uroni u ovisničke vode.