AMFETAMINI

Amfetamini su kemijski vrlo srodni adrenalinu ali zbog odsustva hidroksilnih skupina vrlo su lipofilni i za razliku od adrenalina vrlo laku prolaze krvno moždanu barijeru. Premda sve do 1970-ih korišteni kao lijekovi, pokazalo se da su oni zapravo vrlo loš izbor.

Povijest
Prije 5000 godina, u staroj Kini koristi se ma huang, biljka koja sadrži prirodni stimulans efedrin. Kineski tekstovi preporučuju efedrin, kemijski vrlo srodan amfetaminu, za liječenje povišene tjelesne temperature i kao pomoć pri disanju, a svećenici ma huang hvale kao dobar stimulans za ratnike.
Sam amfetamin prvi je put sintetiziran u Njemačkoj 1887, a Zapad ga je upoznao kao legalni lijek. Tijekom 1930-tih započelo se s masovnom sintezom amfetamina, a 1932. počinje se prodavati pod imenom Benzedrine, kao inhalator za tretiranje začepljenosti nosa, kod astmatičara ali i za običnu prehladu. Promovira se s ogromnim entuzijazmom i tvrdi da ima mnoštvo kliničkih primjena, od liječenja migrene, epilepsije, sve do grčeva i visokog krvnog tlaka. Najčešće se daje kao antidepresiv i stimulans, ali i kao sredstvo za smanjenje apetita i mršavljenje, a često se koristi i za liječenje ovisnosti o skoro svim tada poznatim drogama. Uskoro se otkriva pozitivan efekt amfetamina kod hiperaktivne djece sa teškoćama u koncentraciji, a u terapiji tog poremećaja još se i danas koristi (procjenjuje se da je 1997 godine u SAD-u 2.5 milijuna djece dobivalo Ritalin, lijek sa amfetaminom metilfenidatom). Iako su mnogi proizvodi osnovani na amfetaminima zabranjeni do kraja 1950-tih, ostaje nekoliko rupa u zakonu: u SAD-u, metamfetamin (speed) - prvi put sintetiziran u Japanu 1919, nije zabranjen, a amfetamini se i dalje lako mogu nabaviti sve do 1970. i novog, restriktivnijeg, zakona.
Prisutnost amfetamina posebno se jako osjeća tokom drugog svjetskog rata, kada se dijeli među britanskim, njemačkim i japanskim snagama, a u Japanu se daje i radnicima za povećanje industrijske proizvodnje, što na kraju rata rezultira sa oko dvjesto tisuća slučajeva amfetaminske psihoze. Čak su i vođe na speedu: Adolf Hitler si redovito od 1942. ubrizgava metamfetamin osam puta na dan, Churchill koristi amfetamine i barbiturate, a i kasniji glavešine u vremenima krize posežu za speedom, poput Johna F. Kennedyja za vrijeme Kubanske krize 1962. U američkoj vojsci dijeli se, uz druge droge, tokom Vijetnamskog i Korejskog rata, tako da se više vojnika vraća doma zbog problema povezanih sa drogama, nego zbog ratnih ozljeda.
Kako se širila legalna primjena amfetamina, tako je rasla i njihova zloupotreba, posebno nakon sve restriktivnijih zakona. Danas se amfetamin u medicini koristi isključivo za liječenje poremećaja u koncentraciji kod djece (attention-deficit hyperactivity disorder) i pri liječenju narkolepsije, bolesti koja izaziva iznenadne napadaje dubokog sna.

Kemija
Amfetamini su velika skupina spojeva, koji su međusobno kemijski srodni, ali izazivaju različite efekte. Gotovo sve tvari iz ove skupine imaju neku medicinsku primjenu, ali na ilegalnom tržištu najčešće se pojavljuju amfetamin (kao prah amfetaminijeva sulfata) i metamfetamin (kao prah metamfetaminijeva klorida).
Amfetamini su sintetički stimulansi centralnog živčanog sustava i uzrokuju znatne promjene mentalnih funkcija i ponašanja. Ulični izraz speed odnosi se na razne derivate amfetamina. Najčešći oblik amfetamina na ulici je amfetamin sulfat, bijeli prah čija čistoća varira (obično između 6 i 10 %). Metamfetamin hidroklorid je potpuno srodan amfetaminu, a dosta se koristi jer ima izraženije učinke a jednostavniji je i jeftiniji za proizvodnju. Najčešće se pojavljuje kao bijeli prašak bez mirisa, gorkog okusa, ali može se naći i u obliku tableta, kapsula ili kristala. Djeluje stimulirajući oslobađanje dopamina i drugih psihoaktivnih tvari u mozgu.

Djelovanje
Speed se može konzumirati gutanjem, inhaliranjem, injiciranjem, a rjeđe pušenjem. Intravenozni način uzimanja nosi sa sobom mnoge opasnosti zaraze od korištenih igala, a i rizik predoziranja je veći.
Djelovanje počinje 15-30 minuta nakon uzimanja, traje obično 4-6 sati, ali može se protegnuti i do 24 sata. Efekti ovise o količini, načinu uzimanja, toleranciji i okolnostima u kojima se droga uzima. Male doze smanjuju apetit, povećavaju znojenje i krvni tlak, ubrzava se rad srca i šire zjenice. Osoba proživljava osjećaj ugode, izdržljivosti i snage, postaje živahna, govorljiva a ponekad i agresivna. Veće doze mogu izazvati isušena usta, povišenu tjelesnu temperaturu, znojenje, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu, proljev ili zatvor stolice i gubitak apetita.
Velike doze amfetamina mogu uzrokovati crvenilo, bljedilo, brz i nepravilan rad srca, drhtanje, grčenje, gubitak koordinacije, nekontrolirane pokrete i fizički kolaps.
Injiciranje amfetamina izaziva nagli porast krvnog tlaka koje može uzrokovati moždani ili srčani udar ili porast temperature. Osoba pod djelovanjem speeda osjeća se nemirno, uznemireno i ćudljivo, a nekad i zlovoljno. Povećane doze izazivaju pojačane efekte, osoba postaje uzbuđena, govorljiva i ima lažan osjećaj samopouzdanja i nadmoćnosti. Može se ponašati bizarno, a neki postaju i agresivni i neprijateljski raspoloženi.
Narušena ravnoteža dopamina u mozgu uzrok je jake depresije do koje dolazi nakon prestanka djelovanja amfetamina, mnogo jače nego što je to slučaj kod npr. ecstasyja. Tek djelomično stvar popravlja dubok san u koji osoba pada nakon djelovanja, ali nesanica i depresija mogu potrajati tjednima.
Dugoročna upotreba može dovesti do neishranjenosti i pomanjkanja vitamina, kožnih poremećaja, čireva, nesanice, gubljenja težine i depresije. Postoji opasnost od poremećaja u radu bubrega, pluća i jetre, imunitet je smanjen, a povećana je mogućnost moždanog ili srčanog udara. Često uzimanje velikih količina uzrokuje oštećenja mozga koja za posljedicu imaju teškoće u procesu govora i mišljenja.

Ovisnost i mjere opreza
Kod uzimanja velikih količina amfetamina u dužem periodu može se razviti amfetaminska psihoza, mentalni poremećaj sličan paranoidnoj shizofreniji, koji se manifestira kroz obmane, halucinacije i paranoje, a osoba se ponaša neobično i ponekad nasilno. Simptomi amfetaminske psihoze nestaju obično nekoliko tjedana nakon prestanka uzimanja droge.
Amfetamini izazivaju toleranciju, što znači da su potrebne sve veće količine da bi se postigao željeni efekt. Ne izazivaju fizičku ovisnost, ali kada se naglo prekine uzimanje droge, mogu se javiti tipični simptomi vezani uz odvikavanje, poput iscrpljenosti, depresije, nesanice i uznemirenosti, dugih perioda spavanja (do 48 sati) i psihotičnih reakcija.
Iako ne izazivaju fizičku ovisnost, istraživanja su pokazala da životinje kojima je na raspolaganju neograničena količina amfetamina ih uzimaju sve dok ne uginu, a ako se količina ograniči, svaki će put uzeti koliko god ga ima. Razlog ponovnog uzimanja je postojanje neugodnog razdoblja nakon prestanka djelovanja, odnosno velika razlika između euforije i depresije (spuštanje), što potiče na ponovnu konzumaciju radi obnavljanja ugode.
Dosta je problematičan lažan osjećaj snage, samopouzdanja i neuništivosti, prisutan kod djelovanja speeda; mnogi primjeri tučnjava na partyjima počinju upravo od toga. Također, kod vožnje pod utjecajem speeda, osjećaj neuništivosti najčešći je uzrok nesreća. O ozbiljnosti toga dovoljno govori činjenica da su japanski kamikaze uvelike koristili amfetamine upravo u tu svrhu, što im je davalo značajan podstrek u izvršenju svojeg primarnog zadatka.

"Učenje" pod speedom
Na sveučilištima po SAD-u, a i na Zagrebačkom sveučilištu tijekom 70-ih, popularno je bilo koristiti speed kao stimulans za bolje učenje. Često se i danas nalaze ljudi koji, stisnuti rokovima, misle da će im amfetamini poboljšati pamćenje i performanse na ispitu. Na veliku žalost studenata, to ne stoji. Amfetamini će uistinu održati osobu budnom koliko god je to potrebno, ali istraživanja su pokazala da amfetamini poboljšavaju izvođenje jednostavnih mentalnih zadataka ili motornih aktivnosti, dok izvođenje složenijih zadataka čini se nije popravljeno. Dapače, u takvim slučajevima češće su pogreške, vjerojatno posljedica neutemeljeno pretjeranog samopouzdanja

Napomena: veći dio informacija preuzet s www.spica-info.hr