ANTIREUMATICI

Reumatske bolesti spadaju u najčešće bolesti koje napadaju čovjeka i najučestalije su bolesti mišićno koštanog sustava. Skoro da i nema starije odobe koja se neće požaliti na "reumu". Stoga je jasno da su lijekovi za liječenje reumatskih bolesti među najpropisivanijim lijekovima. U reumatske bolesti spada cijeli niz simptomatski sličnih bolesti. Zahvaćaju najčešće zglobove, ali može biti zahvaćeno i mišićno i vezivno tkivo.
Dijelimo ih na:
upalne reumatske bolesti (reumatske groznica, reumatoidni artritis, psorijatični artritis, ankilozantni spondiloartritis, lupus eritematosus, skleroderma i dr.)
degenerativne reumatske bolesti (kondroza, osteoartritis (artroza), osteokondroza, spondilitis i spondiloartritis)
izvanzglovni reumatizam (fibromijalgija, burzitis, tendinitis, tendovaginitis, panikulitis i dr.)
Upalni reumatizam može biti izazvan infekcijom, ozljedama i sl. ali najčešći uzrok jest autoimuna reakcija na vezivno tkivo u zglobovima ili nekim drugim organima)
Degenerativni reumatizam posljedica je staračkih promjena i "dotrajalosti" zglobova - nedostatak glukozamina i kondroitina u staračkoj dobi. Narodni naziv za degenerativni reumatizam jest "okoštavanje".

Reumatoidni artritis
Reumatiodni artritis teška je reumatoidna bolest. Od nje boluje 2-3% ukupne svjetske populacije, tj. oko 180 milijuna ljudi diljem svijeta. Karakteriziran je kroničnom upalom zglobova, neteknućem zglobova, bolovima, jutranjom ukočenošću i u konačnici pacijent može ostati nepokretan te ovisiti o tuđoj skrbi. U ovoj bolesti imunološki sustav uništava vlastite proteinske strukture u zglobovima uzrokujući propadanje zglobova, vremenom se gubi hrskavica i kosti u zglobu dolaze u izravan kontakt. Takav zglob postaje nefunkcionalan.
Uzrok reumatoidnog artritisa nije dovoljno poznat. Postoje dvije teorije o nastanku reumatoidnog artritisa. Prema jednoj T limfociti, stanice koje spadaju u imunološki sustav, dolaze u interakciju s još nepoznatim antigenom. T limfociti odgovorni su za početak bolesti kao i za njezinu kroničnu narav. Ova teorija je bazirana na istraživanjima koja su povezala reumatoidni artritisi sa sustavom HLA antigena, velikom brojem CD4+ T limfocita i poremećenim receptorima za T limfocite u zglobovima. Prema drugoj teoriji, T limfociti su izrok samo početka bolesti, a kronična upala zglobova rezulata je aktivnosti makrofaga i fibroblasta. U razvitku reumatodnog artritisa, ključna je genetska predispozicija. Zbog greške u stanicama zglobne hrskavice T limfociti počinju smatrati stanice zglobne hrskavice stranim tijelom. Počinje vrlo kompliciran i nedovoljno razjašnjen upalni proces u kojemu sudjeluju makrofagi, tkivni fibroblasti, B limfociti, neutrofilni granulociti te cijeli niz medijatora upale (prostaglandina) i citokina (interleukini, alfa-TNF), proteaze i dr. Medijatori upale i citokini (pogotovo interleukin IL-1 i alfa-TNF, koji su ključni poticatelji reumatoidnog artritisa) potiču daljnji napredak bolesti koja postaje kronična, a proteaze (kolagenaza, stromelizin i gelatinaza) razaraju zglobnu htskavicu u kost. Osim lokalnih, zglobnih upalnih simptoma boli i nateknuća, oboljele osobe osjećaju upalne simptome u cijelom tijelu: groznica, gubitak apetita, mišićna slabost i dr.
Uništenje strukture zglobova vodi njihovoj totaloj nefunkcionalnosti i deformiranju. To se vrlo zorno uočava na prstima koji postaju deformirani.
Strategija liječenja reumatodnog artritisa sastoji se od primjene protuupalnih lijekova poput nesteroidnih antireumatika (NSAR) ili koji blokiraju sintezu prostaglandina, poticatelja upale, kortikosteroida i imunosupresiva (leflunomid, metotreksat i dr.), sulfasalaina, pripravka zlata, te u novije vrijeme razvijena su monoklonska protutijela, specifični inhibitori TNF-a (etanercept, infliksimab, adalimumab) i antagonist receptora interleukina IL1 (anakinra)

Juvenilni reumatoidni artritis
U pitanju je oblik reumatoidnog artritisa koji napada djecu u dobi između 6 mjeseci i 16 godina. Pošto se riječ artritis uglavnom vezuje uz stariju populaciju, roditelji djce oboljele od ove bolesti često se našu zbunjeni i u nedumici, ne vjerujući da artritis može napasti i vrlo maleno djete. Postoji akutni oblik juvenilnog reumatoidnog artritisa koji se može javiti, trajati nekoliko tjedana ili mjeseci, a zatim iščeznuti. Ali, postoji i puno ozbiljniji, kronični oblik koji može trajati mjesecima ili godinama. Može biti napadnut jedan ili više zglobova. Što je napadnuto više zglobova to je vjerojatnost da će se artritis povući sam od sebe manja. Juvenilni artritis gadna je bolest koja može ostaviti teške i trajne posljedice na rast i razvoj djeteta. U teškim slučajevima, djete može jako zaostajati u razvoju i rastu te ostati teški invalid.

Psorijatični artritis
Kod nekih osoba oboljelih od reumatodinog artritisa javlja se i psorijaza, teška autoimuna kožna bolest. Kako je i reumatoidni artritis i psorijaza autoimuna bolest jasno je da je uzrok zajednički. Istraživanja pokazuju da je u pitanju nasljedna bolest za čiju pojavu je jako bitna genetička predispozicija. Uzrok je još nejasan, ali po svemu sudeći, u nastanak psorijatičnog artritisa uključeni su T limfociti i određeni citokini. Za dijagnozu psorijatičnog artritisa važan je podatak da se reumatoidni faktor, protein kojeg nalazimo u klasičnom reumatoidnom artritisu ne susreće u pacijenata sa psorijatičnim artritisom. Ova bolest se uglavnom ne može izliječiti, ali simptomi se mogu koliko-toliko ublažiti, tj. psorijatični artritis može se tek "zaliječiti". Zanimljivo je da inhibitori alfa-TNF-a, citokina ključnog za razvoj artritisa istodobno liječe i psorijazu i artritis, što govori u prilog zajedničkim mehanizmima nastanka te bolesti.

Osteoartritis (artroza)
Osteoartritis oblik je artritisa kod kojeg dolazi do propadanja i gubitka hrskavice između kostiju zglobova. Naziva se još i artroza. U pitanju je degenerativni oblik artritisa. Od svih oblika artritisa, upravo je ovaj oblik najčešći. Samo u SAD-u od njega boluje oko 20 milijuna ljudi. Javlja se kod starijih ljudi, ali se moža javiti i ranije, prije 45. godine života. Kod starijih osoba češći je u žena. Osteoartritis napada zglobove šake, stopala, kralježnice, te koljena i kuka. Osteoartristis je povezan je sa starošću i promjenama u hrskavici koja gubi elastičnost i postaje ranjivija. Stalno intenzivno korištenje zglobova tijekom dugog niza godina i decenija, uzima svoj danak i dolazi do iritacije i upale zglobova. Od osteoartritisa vrlo često oboljevaju osobe koje su cijeli život radile teške fizičke, ponavljajuće poslove (manuelni i fizički radnici, zemljoradnici i sl.). Osim toga, profesionalne ili sportske ozljede zglobova mogu biti uzrok osteoartritisa. Primjerice, ostarijeli profesionalni nogometaši, dizači utega i bodybuilderi česta su meta osteoartritisa. Jedan od najvećih rizika je i prekomjerna tjelesna težina.
Osteoartritis jest, za razliku od ostalih oblika artritisa isključivo bolest hrskavice zglobova. Počinje s ljuštenjem hrskavice i stvaranjem napuklina u hrskavici. Pacijent, nakon intenzivnog korištenja oboljelog zgloba, počinje osjećati bol, koja sutradan ne jenjava nego je još gora. U zglobu počinje upala i čuje se krckanje u zglobu. Duže razdoblje neaktivnosti, primjerice, sjedenje u kinu, može imati za posljedicu ukočenost i bol. Kasnije, dolazi do totalnog razaranja hrskavice između kostiju zglobova, pa kosti dolaze u izravni kontakt, što uzrokuje bol i smanjenje pokretnosti zgloba - svaki pomak zgloba boli. Upala podstiče rast novog tkiva kostiju što vodi deformaciji zgloba, pogotovo na prstima. Ova bolest često se javlja među članovima iste obitelji, što upućuje na njezin nasljedni (genetički) karakter.
U liječenju osteoartritisa primjenjuju se nesteroidni antireumatici (NSAR) i kortikosteroidi koji se injektiraju direktno u zglob. Također, glukozamin, kondroitin i hijaluronska kiselina mogu pomoći poboljšanju kvalitete degenerirane hrskavice.

Ankilozni spondilitis
Ankilozni spondilitis oblik je kronične upale vezivnog tkiva. Oštećuje kralježnicu i sakroilijačne zglobove. U jedne trećine bolesnika dolazi i do oštećenja drugih zglobova. Bolest se obično javlja u mlađih muškaraca. Uzroci su još nedovoljno poznati, ali najvažniji faktor rizika jest genetički faktor. U ovoj bolesti najprije dolazi do pretjeranog rasta vezivnog tkiva te destrukcije hrskavičnog i koštanog tkiva uz ponovno stvaranje hrskavice i kostiju pri čemu dolazi do deformiranja koštanih struktura kralježnice - ona postaje ukočena i iskrivljena, pa osoba s uznapredovalom bolesti poprima kakateristično iskrivljano i pogureno držanje. Prvi simptomi podrazumjevaju bolove i ukočenost u području leđa, osobito kralježnice. Bolest napreduje od gornjeg dijela kralježnice prema donjem dijelu kralježnice. Kod teških oblika dolazi do potpune ukočenosti kralježnice i zglobova koji se vezuju za kralježnicu.

Lupus eritematosus
Lupus eritematozus jest autoimuna reumatoidna bolest. Kod te bolesti imunološki sustav napada zglobove, kožu, bubrege, srce, pluća, krvne žile i mozak. Iako je lupus neizlječiva bolest, moguće ga je kontrolirati uz pomoć lijekova. Za lupus je karakteristično da se javljaju razoblja aktivne bolesti i razdoblja kda simptoma nema.
Postoji nekoliko oblika lupusa, ali je najpoznatiji sistemski lupus eritematosus koji napada cijelokupni organizam.. Kad se kaže "lupus" obično se misli na njega. Osim njega mogu se javiti i diskoidni lupus eritematosus, subaktutni kožni lupus eritematosus, jatrogeni lupus i neonatalni lupus - rijetka bolest koja se događa kod novorođenčadi.
Lupus je složena i nedovoljno istražena bolest. Pravi uzrok lupusa nije poznat, a znantvenici pretpostavljaju da je u pitanju kombinacija genetičkih, okolišnih i hormonalnih faktora rizika. Također, kao mogući rizici označeni su UV zrake, stres, određeni lijekovi, te neki virusi. Kod lupusa dolazi do formirata antinuklearnih protutijeka koji napadaju određene dijelove stanične jezgre. Međutim, točni mehanizmi lupusa još su nedovoljno istraženi.
Simptomi lupusa jesu bolni i natečeni zglobovi, neobješnjiva groznica i ekstremna slabost. Karakteristično crvenilo lice (takozvano leptirasto ili malarično crvenilo) javlja se uglavnom na nosu i na obrazima, ali se može javiti i na ušima, rukama, ramenima, na grudima i na šakama. Osobe s lupusom oshjetljive su na sunčevu svijetlost, a crvenilo lica se pogoršava nakon izlaganja sunčenim zrakama. Također, u lupusu se može javiti i gubitak kose, naticanje nogu i područja oko očiju, ulceracije u ustima i natekle žlijezde. Neki pacijenti govore i o glavoboljama, depresiji i konfuziji. Kod nekoh osoba napadnuti su samo koža i zglobovi, kod drugih mogu biti napadnuti i brojni drugi organi, bubrezi, pluća, srce, krvne žile i mozak. Dakako, ukoliko je napadnut vitalni organ tada je situacija ozbiljnije i liječenje je prijeko potrebno. U liječenju lupusa koriste se nesteroidnu antireumatici, imunosupresivi, kortikosteroidi i antimalarici.