TETRACIKLINI

Tetracikline je otkrio 1948 godine Duggar. Woodward im je 1953 odredio strukturu, a struktura im je potvrđena sintezom 1968 godine.
Tetraciklini se dobivaju ili biosintetski, izolacijom, ili polusintetski, katalitičkim reduktivnim dekloriranjem iz klortetraciklina. Klortetraciklin je prirodni tetraciklin kojega proizvodi Streptococcus aureofaciens. Oksitetraciklin, pak, proizvodi Streptococcus rimosus.
Tetraciklini su amfoterni, tvore soli i sa bazama (fenolne, enolne i kinoidne struktura) i sa kiselinama. Oni su kemijski nestabilni spojevi.
Tetracikline dijelimo na
stariju generaciju: tetraciklin, klortetraciklin, oksitetraciklin
noviju generaciju: doksiciklin, minociklin, metaciklin, demeklociklin

Tetraciklini imaju široki spektar. U terapijskim koncentracijama djeluju bakteriostatski i to na G+ bakterije, kao što su stafilokoke, pneumokoke, ali i na G- kao što su meningokoke, gonokoke, itd. Primjena im je smanjena razvojem penicilina i cefalosporina proširenog spektra. Primjenuju se kod bronhitisa, u slučajevima rezistencije na ostale antibiotike, te u slučaju preosjetljivosti na peniciline.
Mehanizam djelovanja: tetraciklini se vežu na 30S podjedinice ribozoma bakterija te sprječavaju vezanje t-RNA na ribozome. Mehanizam rezistencije se zasniva na mijenjaju propusnosti membrane ili lučenju nekih enzima koji inaktiviraju tetracikline.
Tetraciklini se primjenjuju intramuskularno, intravenozno, ali i per os. Primjena per os je malo problematična zbog mogućih probavnih smetnji i avitaminoza. Postoji još jedna zanimljiva nuspojava, a to je anabolno djelovanje tetraciklina. Tetraciklini se imaju običaj akumulirati u stanicama, kostima i zubima.
Što se tiče kontraindikacija, nije uputno uzimati tetracikline s mliječnim proizvodima zbog visokog sadržaja kalcija u takvoj hrani. Naime, nastaju netopljivi kelati te se tetraciklini inaktiviraju.

Registar lijekova u RH, 2006

J01AA    Tetraciklini
              doksiciklin - Doksiciklin, Hiramicin, Vibramycin
              oksitetraciklin - Geomycin

Doksiciklin
Doksiciklin je polusintetični tetraciklinski antibiotik široka antimikrobnog spektra. Antimikrobno je djelovanje posljedica kočenja sinteze bjelančevina u bakterijskoj stanici i promijenjene propusnosti bakterijske stijenke.
Djeluje bakteriostatski na
gram-pozitivne (osjetljivi sojevi Streptococcus pyogenes, Streptococcus pneumoniae, Streptococcus faecalis, Staphylococcus aureus, Clostridium spp. itd.
gram-negativne bakterije (Neisseria gonorrhoeae, Neisseria meningitidis, Haemophilus ducreyi, neki sojevi Haemophilus influenzae, Yersinia enterocolitica, Vibrio cholerae, Shigella spp.), Mycoplasma spp., Helicobacter pylori,
klamidije,
spirohete (Borrelia recurrentis, Leptospira, Treponema pallidum, T. pertenue),
ureaplazme i rikecije.
Entamoeba histolytica i Plasmodium falciparum su osjetljivi na doksiciklin.
Registrirani u RH za 2006: Doksiciklin (BELUPO), Hiramicin (PLIVA), Vibramycin (KRKA)

Oksitetraciklin
Oksitetraciklin je tetraciklinski antibiotik sa širokim spektrom djelovanja. Djeluje bakteriostatski. Inhibira sintezu stanične stijenke inhibicijom sinteze proteina. U bolesnika s insuficijencijom bubrega smanjeno je izlučivanje lijeka urinom, što može dovesti do povećanog nakupljanja oksitetraciklina u organizmu, te toksičnog oštećenja jetre.
Primjena oksitetraciklina tijekom razdoblja razvoja zubi (zadnja polovina trudnoće, dojenje, djeca do 8 godina) može uzrokovati trajnu promjenu boje zubi (žuto, sivo, smeđe)! Osim toga dovodi do smanjenja rasta kostiju i nokata. Stoga ne bi valjalo primjenjivati oksitetraciklin u navedenim razdobljima osim ako su drugi lijekovi neučinkoviti ili se iz određenih razloga ne bi smjeli koristiti.
Registrirani u RH za 2006: Geomycin (PLIVA)