U linkozamide spadaju klindamicin i linkomicin. U pitanju su dva vrlo slična spoja - razlika je samo u jednoj hidroksilnoj skupini koja je kod klindamicina zamjenjena klorom. Iako su kemijski potpuno različiti u odnosu na makrolide klindamicin i linkomicin imaju isti mehanizam djelovanja kao i makrolidi (blokiraju bakterijsku 50S podjedinicu ibozoma i time blokiraju sintezu proteina bakterije) te vrlo sličan spektar djelovanja. Zbog toga se makrolidi i linkozamidi nikada ne primjenjuju zajedno jer bi u tom slučaju bili konkurenti (kada se antibiotici kombiniraju tada oni trebaju imati različite mehanizme i spektre djelovanja da bi njihov zajednički učinak bio pozitivniji od svakog antibiotika posebno).
Važno je naglasiti da se u terapiji uglavnom koristi klindamicin zbog toga što je klinamicin puno potentniji (koristi se u manjoj količini) od linkomicina.
Linkomicin i klindamicin su djelotvorni na anaerobne bakterije (Clostridium, Bacillus antracis, Bacterioides i sl.) i kao takvi su vrlo značajni u liječenju septičkih bakterijemija (infekcije krvi bakterijama!) tim bakterijama.
kozamide spadaju klindamicin i linkomicin. U pitanju su dva vrlo slična spoja - razlika je samo u jednoj hidroksilnoj skupini koja je kod klindamicina zamjenjena klorom. Iako su kemijski potpuno različiti u odnosu na makrolide klindamicin i linkomicin imaju isti mehanizam djelovanja kao i makrolidi (blokiraju bakterijsku 50S podjedinicu ibozoma i time blokiraju sintezu proteina bakterije) te vrlo sličan spektar djelovanja. Zbog toga se makrolidi i linkozamidi nikada ne primjenjuju zajedno jer bi u tom slučaju bili konkurenti (kada se antibiotici kombiniraju tada oni trebaju imati različite mehanizme i spektre djelovanja da bi njihov zajednički učinak bio pozitivniji od svakog antibiotika posebno).
