KORTIKOSTEROIDI ZA SUSTAVNU PRIMJENU

Kora nadbubrežne žlijezde ima tri sloja koji luče različite hormone: zona glomerulosa luči mineralokortikoide, zona fasciculata glukokortikoide i zona reticularis androgene i estrogene.
Kortikosteroide dijelimo na glukokortikoide i mineralokortikoide. Glukokortikoidi jesu steroidni hormoni čija glava uloga jest utjecaj na metabolizam glukoze, proteina i masti, a također i dugoročno prilagođavanje organizma na stresne situacije. Glavni prirodni glukokortikoid jest kortizol. Mineralokortikoidi, pak, sudjeluju u regulaciji koncentracije elektrolita u organizmu (natrij, kalij...) a glavni predstavnik jest aldosteron, hormon koji pojačava ponovnu resorpciju natrija u bubrežnim kanalićima i izbacivanje kalija u urin.
Glukokortikoidi imaju i jedno sasvim drugačije svojstvo a to je smanjivanje imunološkog ogdovora organizma. To znači da imaju jako protuupalno, imunosupresivno djelovanje zbog kojega su postali jedna od najznačajnijih skupina lijekova za medicinu.
U nekim prethodnim poglavljima smo govorili o kortikosteroidima kao o protuuoalnim tvarima u lokalnim pripravcima. Ovdje ćemo se zadržati na njihovoj sistemskoj uporabi
Prirodno metaboličke funkcije kortizola jesu slijedeće:

porast glikogena u jetri
porast glukoze u krvi
razradnja mišića i ostalih tkiva u aminokiseline
pretvaranje aminokiselina u glukozu.

Zbog ovih efekata jasno je da je kortizol jako bitan u gladovanju jer se na taj način organizmu osigurava energija za normalno funcioniranje organizma. Također, kortizol se luči i u stresnim situacijama kao što su mentalna i tjelesna opterećenja.
Kortizol je jako bitan za pravilan rad organizma. Činjenica je da organizam ne može bez kortizola i u slučaju prestanka rada nadbubrežne žlijezde (a ukoliko ne osiguramo nadomjesno liječenje) nastupa smrt u roku od dva dana!
Kortizol iznimno jako inhibira upalne i imunološke reakcije organizma i zbog toga je interesantan u farmakologiji. Naravno, prirodni kortizol se vrlo malo koristi dok se daleko više koriste njegovi sintetski analozi kojima je smanjema metabolička funcija a pojačana ona protuupalna i imunosupresivna kao što su betametazon, deksametazon, prednizolon, prednizon i dr. (imunosupresiv = tvar koja smanjuje imunološki odgovor organizma).

Registar lijekova u RH 2006

H02           Kortikosteroidi za sustavnu primjenu
H02A         Kortikosteroidi, čisti
H02AA       Mineralokortikoidi
                 fludrokortizon – Astonin H
H02AB       Glukokortikoidi
                 betametazon – Flosteron
                 deksametazon - Dexamethason Krka
                 metilprednizolon – Depo-Medrol, Medrol, Solu-Medrol
                 prednizolon – Decortin
                 triamcinolon – Kenalog 40
                 hidrokortizon – Cortef, Solu-Cortef

Mehanizam protuupalnog djelovanja kortikosteroida leži u nekoliko razina i nije jednostavan. Na jednoj razini kortikosteroidi posredno blokiraju enzim fosfolipazu A2 koja katalizira prvi stupanj sinteze tzv. "medijatora upale", a to su leukotrieni, prostaglandini i tromboksani. Oni se šire organizmom i uzrokuju sve one neugodne simptome upale koje poznajemo.
Na drugoj razini blokirana je aktivnost ciklooksigenaze (COX) ključnog enzima u sintezi prostaglandina (medijatori upale).
Na trećoj razini kortikosteroidi koče aktivnost NO-sintetaze a koja je odgovorna za širenje krvih žila u upali. Zbog tog širenja krvnih žila dolazi do razvoja oteknuća tijekom upala.
Ovi i brojni drugi učinci na koncu izazivaju smanjen imunološki odgovor i ublažavanje ili prestanak upalnog procesa. Međutim, za posljedicu imaju i neke nuspojave o kojima ćemo kasnije govoriti.

Kortikosteroidi se koriste za:
supstitucijsko liječenje - kod nedovoljnog lučnja glukokortikoida iz kore nadbubrežne žlijezde
alergijske i autoimune bolesti (anafilaktički šok, lupus eritematosus, angioneurotski edem, alergijski rinitis, serumska bolest, urtikarija, reakcija na lijekove, ubodi insekata, miastenia gravis, sarkoidoza, bronhijalna astma i sl...)
reumatske bolesti (reumatoidni artritis, osteoartritis, vaskulitis, artroze....)
reumatske groznica
šok (anafilaktički, endotoksinski...)
upale oka i uha
kožne bolesti (dermatitis...)
imunosupresija nakon transplantacija
neki oblici leukemija
upale probavnog trakta (ulcerozni kolitis, Chronova bolest)
upala jetre

Treba istaći da u velikoj većini uporaba kortikosteroida kod svih ovih bolesti samo ublažava ili ukljanja simptome ali najčešće ne ukljanja razloge nastanka bolesti. Kortikosteroide ima smisla koristiti samo kada paralelno s liječenjem simptoma liječimo i uzrok nastanka bolesti. Ali to je u većini slučajeva nemoguće.

Nuspojave kod sustavne uporabe kortikosteroida su brojne i vrlo ozbiljne u slučaju dugotrajne terapije kortikosteroidima:
peptički ulkus
Cushingov sindrom
atrofija nadbubrežne žlijezde
osteoporoza
psihički poremećaji i psihoze
katarakta
metabolički poremećaji

Na kraju je važno istaći da se sustavna uporaba kortikosteroida prakticira samo tada kada za to postoji opravdan razlog. Svako nekritičko korištenje kortikosteroida može imati nepovoljne posljedice za pacijenta. Dakako i tada kada je upotreba kortikosteroida opravdana neophodno je zadržati oprez zbog mogućih nepovoljnih nuspojava.