UROANTISEPTICI

Urinarne infekcije su nakon infekcija dišnih putova najčešće infekcije koje se javljaju u populaciji. Zahvaćaju uglavnom donji urinarni trakt (uretra, mjehur). Iznimno su neugodne i uporne, a ukoliko se ne liječe pravodobno mogu se prošititi na ostale dijelove urinarnog trakta. Pogotovo je opasno ukoliko se prošire na bubrege, jer tada se razvija glomerulonefritis, iznimno opasna upal bubrega. Kod muškaraca se može proširiti na opasnu i ekstremno bolnu upalu testisa. Uzrokuju ih najčešće enterobakterije. Tu se prije svega misli na bakteriju Escherichiu coli koja je normalni stanovnik u debelom cijevu. Daleko su češće kod žena nego kod muškaraca zbog anatomskih razloga. Simptomi su peckanje i otežano, učestalo i bolno mokrenje. Javljaju se kod neadekvatnog održavanja higijene, prehlada, pada imuniteta ili zbog određenih anatomskih anomalija u građi urinarnog trakta. Imaju tendenciju prelaska u kronično stanje i recidiva (ponovnog javljanja).
Liječenje se provodi ovisno o jačini i mogućim komplikacijama. Kod komplikacija (zahvaćeni bubrezi ili testisi) koriste se antibiotici, a u akutnim fazama bez komplikacija fluorokinoloni (o njima će kasnije biti više riječi). Dakako, najčešće korišteni urinarni antiseptik kod blagih urinarnih infekcija je urološki čaj sa svojom aktivnom tvari arbutinom. Ali ponekad je neophodno pokušati i s određenim tvarima koje nazivamo uroantiseptici. To su kemoterapeutici koji se koriste samo i isključivo kod urinarnih infekcija, a po jačini su između urološkog čaja i fluorokinolona. Razlog zašto se koriste samo kod uroinfekcija je činjenica da je njihova eliminacija iz krvi u urin toliko brza da doslovno projure kroz organizam bez učinaka u ostalim tkivima i u potpunosti se koncentriraju samo u urinarnom traktu.
Jedan od prvih uroantiseptika bio je metenaminijev mandelat. U nekim državama je i dan danas u uporabi. Također se koriste spojevi slični kao što je nitrofurantoin, nitrofurantoinol, te nalidiksična kiselina. U Hrvatskoj je registriran samo nitrofurantoin.

Nitrofurantoin
Derivat je nitrofurana. Zanimljivo da je po izgledu žuti prah što upućuje na njegovu strukturu tj. prisutnost nitro skupine. Djeluje na brojne vrste isojeve bakterija, a mehanizam djelovanja mu se temelji na reduciranju nitro skupine u amino unutar bakterija i oštećenje bakterijske DNA. Otpornost na nitrofuran se skoro nikada ne razvija.
Nitrofurantoin djeluje baktericidno na najčešće patogene uzročnike u mokraćnom sustavu kao npr. E. coli, enterokoke, Staphylococus aureus i neke vrste proteusa. Također se može koristiti za liječenje upala uzrokovanih bakterijskim vrstama Klebsiella-Aerobacter i Proteus pod uvjetom da se osjetljivost tih bakterija na nitrofurantoin dokaže disk difuzijskim testom ili dilucijskom tehnikom određivanja osjetljivosti. Svi sojevi Pseudomonasa otporni su na nitrofurantoin.
Koristi se za liječenje akutnih upala donjeg dijela mokraćnog sustava uzrokovanih osjetljivim uzročnicima, prevenciju rekurirajućih nekompliciranih upala donjeg dijela mokraćnog sustava, prevenciju upala mokraćnog sustava po kateterizaciji ili kirurškom zahvatu.
Ne primjenjuje se za liječenje pijelonefritisa i perinefritičkog apscesa. Ne smije se primijeniti u osoba preosjetljivih na nitrofurantoin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka, zatim u bolesnika kod kojih postoji oligurija, anurija ili značajno poremećena funkcija bubrega (klirens kreatinina manji od 60 ml/min ili klinički značajno povišene vrijednosti kreatinina u serumu). Primjena kod ovih bolesnika povećava rizik razvoja toksičnosti lijeka zbog njegova smanjena izlučivanja. Zbog mogućnosti nastanka hemolitičke anemije novorođenčeta uslijed nezrelosti enzimatskih sustava eritrocita, nitrofurantoin se ne smije primijeniti u terminskoj trudnoći (38-42. tjedan), tijekom poroda te kod djece mlađe od 1 mjeseca.
Također, ne smije se primijeniti u bolesnika s deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze jer može uzrokovati hemolizu. U slučaju pojave hemolize treba prekinuti primjenu lijeka. Hemoliza se povlači po prestanku uzimanja lijeka i indikacija je za prekid terapije.
S posebnim se oprezom primjenjuje kod bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega, zatajenjem jetre, bolestima pluća, neurološkim poremećajima, alergijskom dijatezom, anemijom, dijabetesom, poremećajem elektrolita, te manjkom B vitamina, poglavito folata. Kod dugotrajne primjene potrebno je pažljivo pratiti plućne funkcije bolesnika, neurološki status, te povremeno provoditi testove jetrene funkcije.
Najčešće nuspojave povezane su s probavnim sustavom: gubitak apetita, mučnina, povraćanje i proljev.
Registrirani u RH za 2006: Ninur (BELUPO).