TEMELJNA NAČELA LOKALNE
DERMATOLOŠKE TERAPIJE

Skupina lijekova koja se primjenjuje lokalno označava se nazivom dermatici ili topici. Kod primjene tih lijekova uvijek je potrebno uzeti u obzir činjenicu da je lokalna terapija ovisna o tri čimbenika, a to su:
točna indikacija za primjenu nekog lijeka
poznavanje fakmakodinamskog djelovanja lijeka
izbor ispravne podloge u koju će se lijek staviti (inkorporirati).

Točna indikacija za primjenu nekog lijeka
Osim dijagnoze bitno je i prepoznati akutno stanje kože. Npr. ukoliko je riječ o upalnoj bolesti kože potrebno je točno prepoznati o kojemu je stadiju upale riječ (akutnom, subakutnom ili kroničnom). Upravo od toga, o kojem je stadiju riječ ovisiti će izbor lijeka, tj. odluka o tome hoće li biti primijenjen lijek u obliku obloga, emulzija, kreme, paste ili slično.
Ako je riječ o akutnom stadiju kožne promjene, tada sigurno ne dolazi u obzir lijek u obliku masti, već u obliku obloga, kupelji ili otopine. Zašto?
Naime, ukoliko bi na kožu zahvaćenu akutnom upalom, koja je karakterizirana postojanjem upalnog gnoja stavili mast ili pastu, spriječili bismo otjecanje tj. eliminaciju upalnog gnoja; gnoj bi se nakupljao između upalom zahvaćene površine kože i nanesenog sloja masti ili paste. Tako nakupljeni gnoj prikladna je podloga za rast bakterija, , te dovodi do pogoršanja kožne promjene.
Međutim, ako na kožu zahvaćenu akutnim upalnim procesom primijenimo neki tekući oblik lijeka, npr. oblog, ili kupku, gore navedena mogućnost pogoršanja se neće pojaviti.

Poznavanje farmakodinamskog djelovanja lijeka
Ovdje se misli na ispravan odabir lijeka prema njegovoj kemijskoj strukturi, kojom će biti određena i željena vrsta njegova djelovanja. (npr. antibiotski učinak, citostatski učinak, keratolitičko djelovanje itd.

Izbor ispravne podloge u koju se inkorporira lijek
Ovdje se prvenstveno misli na fizikalna svojstva lijeka koja omogućiti njegovo optimalno farmakološko djelovanje. Npr. za liječenje akutne upale primjereno je antiseptičko sredstvo, ali u tekućem obliku, dok bi to isto sredstvo primijenjeno u obliku masti ili paste moglo djelovati tako da dovede do pogoršanja stanja. Izbor ispravne podloge uvijek je potrebno učiniti prema aktualnom stanju kože tj. prema indikaciji.

O PODLOGAMA

Kao što je gore i navedeno, za uspješno liječenje kožnih bolesti vrlo je važno odabrati optimalnu podlogu u koju je inkorporiran lijek.

Oblici lijekova za lokalnu promjenu

Za lokalnu primjenu u dermatologiji dolaze u obzir slijedeći oblici lijekova:

Vodene otopine	Sprejevi
Kupke	Miksture
Otopine	Gelovi
Oblozi	Paste
Alkoholne otopine	Ulja
Dermatološke tinkture	Masti
Posipi	Kreme
Melemi	Mlijeka

Jednostavne podloge jesu:
tekućine
prašci
podloge za masti

Složene podloge dobivaju se kombinacijom spomenutih podloga
tekući posipi (1+2)
paste (2+3)
emulzije (1+3)

Vodene otopine
Ova se sredstva upotrebljavaju prije svega za čišćenje kože (kraste, ljuske, sukrvavi sekret, ostaci masti). U tu se svrhu najčešće upotrebljava 0,9 %-tna otopina NaCl (fiziološka otopina), te 20-30 % otopina etanola.

Kupke (balnea)
Primjenjuju se kod temperature od 31-36°C, ili kao vruće kupke pri temperaturi od 36,40°C. Kupke služe za čišćenje većih površina kože (kraste, ljuske, ostaci masti, upalni eksudat). U tu se svrhu najčešće primjenjuje vrlo razrijeđeni (1 : 5000) kalijev permanganat („hipermangan“), biljne iscrpine (čaj kamilice, osobito kod kupki za djecu).
Ima i drugih pripravaka koji se dodaju kupkama kod vrlo suhe kože (atopijski dermatitis) kada se u kupku dodaje npr. maslinovo ulje.
Neka druga sredstva tj. kupke imaju dezinficirajuće adstrigirajuće ili hiperemizirajuće djelovanje ( npr. prirodni ljekoviti izvori sa svojim solima, katranski pripravci ili neka sredstva iz nafte (npr. naftalan). Dugotrajna, nekontrolirana primjena nekih kupki može dovesti do isušenja kože.

Podloge, indiferentne supstancije, ponekad su ljekovite zbog svojih fizikalnih svojstava, npr. smanjuju upalu. Često se u podloge inkorporiraju lijekovi. Vrlo je važno za lijek odabrati ispravnu podlogu, koja mora biti prilagođena patološkim promjenama u koži (akutni, subakutni, kronični upalni procesi), individualnim svojstvima kože (masno-seboroična koža, dječja koža, staračka koža) i lokalizaciji kožne promjene (neobrasla koža, vlasište, pregibna mjesta). Pri izboru podloge osobito je važno namjeravamo li je upotrijebiti za liječenje površinske promjene, za što nam je dovoljna slabija penetracija (prodiranje u kožu) ili pak liječimo dublje patološke promjene.

Oblozi
Često se primjenjuje u lokalnoj terapiji dermatoza, a ovisno o vrsti obloga postižu se različita poželjna djelovanja.
Tako hladni propusni oblozi djeluju protuupalno (2-3%-tna borna kiselina, 0,1-0,5 %-tni kalijev permanganat, 0,1 %-tni etakridin, 0,5 % do 1%-tne vodene otopine rezorcinola, čaj od kamilice) koji se primjenjuju tako da se gaza složena u 10-15 slojeva namoči u tekućinu (pri sobnoj temperaturi-hladni oblog), te se gaza stavi na oboljelu kožu, a daju se pri akutnim upalama kože, jer djeluju vazokonstriktorno. A zbog svojstva hlapljenja, oni kožu i hlade. Također služe za čišćenje kože od raznih naslaga, ljusaka ili krasta, a omogućuje i odvođenje sekreta.
Hladne obloge treba mijenjati čim se ugriju. Ako nemamo pri ruci neki od navedenih obloga, možemo se poslužiti i vodom iz slavine.
Nepropusni oblozi potiču neki proces da sazre, jer izazivaju lokalnu hiperemiju. Ovi se oblozi danas gotovo i ne koriste.
Polupropusni oblozi stavlja se kad, osim kongestivnog djelovanja, želimo omogućiti i čišćenje kože. U obliku propusnih obloga mogu se koristiti antiseptička sredstva (najčešće se primjenjuju obloge - 3%-tna otopina borne kiseline) Za oblog, može se koristiti oblog od lokalnih antibiotika te oblog s 1%-tnom otopinom tanina.

Alkoholne otopine
Od alkoholnih otopina najčešće se primjenjuje 50-70%-tni etanol i 25-35%-tni izopropanol, koji djeluje antimikrobno, antipruritički, keratolitički, hiperemizirajuće i protuupalno. Uz dodatak nekog ljekovitog sredstva alkoholne se otopine osobito često primjenjuju za vlasište, na licu, te na pregibnim područjima. Posebno često se alkoholne otopine indiciraju kod seboričnog dermatitisa. Preduga uporaba alkohola može dovesti do isušivanja kože i do svrbeža.

Dermatološke tinkture
Riječ je otopinama djelatnih tvari u etanolu, izopropanolu ili u nekim drugim organskim otapalima. Dermatološke tinkture osobito su prikladne za primjenu u vlasištu, za dezinfekciju ruku, kod psorijaze, kod seboreje, kod kontaktnog alergijskog dermatitisa te u dermatomikoza. Prednost tinktura pred drugim lijekovima je ubrzana penetracija lijeka Kod preduge primjene, tinkture mogu izazvati isušivanje kože. Najčešće primjenjivane tinkture jesu: tinktura joda, Arningova otopina, Saskova otopina, te podofilinska tinktura.

Posipi
Najčešće se upotrebljavaju posipi sastavljeni od jednakih dijelova talka i cinkova oksida. Budući da na sebe upijaju upalne sekrete, potiču sušenje. Daju se kod subkutanih upalnih dermatoza. I posipima se mogu dodavati različiti lijekovi, npr. tanin (2%-tni) kao adstrigens, borna kiselina (2-5%-tna) kao antiseptik, sumpor (5-10%-tni) kao antimikotik, mentol (1%-tni) kao antipruritik itd. U originalnim preparatima ponekad su im dodani i antibiotici.

Masti i ulja
Podloge su mineralnog, animalnog ili biljnog podrijetla, a u novije vrijeme i neki sintetički proizvodi (voskovi –Lanette N i Tween 80, polietilenglikolne baze -Carbovax). Masti dobro prianjaju uz kožu, pa omogućuju dobar kontakt djelujuće (aktivne) tvari na mjestu primjene, ali priječe isparavanje vlage i sekreta te hlađenje kože. Zato se ne koriste kod svih imalo jačih upalnih promjena. Liječenje mastima korisno je kod kroničnih dermatoza, s odebljalom, lihenificiranom kožom, kao i kod dermatoza s naslagama hiperkeratotičnih ili parakeratotičnih ljusaka.
U masne podloge moguće je inkorporirati različite farmakološke djelujuće tvari. Prije su se primjenjivale životinjske masti (svinjska mast, lanolin, pčelinji vosak, itd), a danas su one uglavnom izbačene zbog nestabilnosti i sklonosti kvarenju pa se koriste puno bolje umjetne masti ili parafinske masti. Polietilenglikolne masti imaju karakteristiku da se dadu oprati vodom.
Parafinska masna tvar je vazelin. Vrlo prikladna masna podloga je eucerol, a to je kemijski obrađen lanolin.
Ovdje su korisna biljna odnosno životinjska i mineralna ulja:
maslinovo ulje
bademovo ulje
ricinusovo ulje
laneno ulje
parafinsko ulje
riblje ulje
Ulja su na sobnoj temperaturi tekuće masti, a najčešće se upotrebljavaju za vraćanje masnoće koži, za omekšavanje krasta i ljusaka, te za uklanjanje nekih dermatoterapeutika, npr. masti, paste, miksture, a imaju i blago protuupalno djelovanje. Ulja se ne koriste kod seboreične skupine kožnih bolesti. Osim što djeluju sama, ulja služe i kao podloga za ostala sredstva, a često se primjenjuju i uz dodatak posipa.
U novije vrijeme ulja se primjenjuju i za kupke,. Takve kupke služe prvenstveno za vraćanje masnoće koži, a u te se svrhe najčešće upotrebljavaju pripravci na bazi sojina i bademova ulja, nevenovog ulja. U podloge za masti mogu se umiješati raznovrsni medikamenti (borna kiselina, sumpor, katrani, salicilna kiselina, antibiotici, kortikosteroidi itd.). Podloge za mast važne su kao i sastojci emulzija. Za liječenje gljivične infekcije koristi se dugo propisivana mast (Whitfieldova mast).

Tekući posipi (tekući puderi)
Tekući posipi su suspenzije su mineralnih čestica (npr. talk ili cinkov oksid) u tekućoj podlozi, koji se najčešće sastoji od vode i glicerola. Tekući posip djeluje kao obični posip, a osobito je učinkovit u liječenju suhih akutnih, subakutnih upalnih dermatoza. Ne nanosi se na obrasle dijelove kože. Od lijekova mogu se dodati borna kiselina, sumpor, katrani, antiseptici, antibiotici itd). Djeluju samo na površini kože.

Paste
Mješavine su praška i masti u omjeru 50 : 50. Promjenom omjera u korist praška, nastat će tzv. „tvrda pasta“, a promjenom u korist masti meka pasta. Paste su indicirane kod svih subakutnih promjena kože, jer priječe stvaranje mjehurića i krasta, a mogu se upotrijebiti i za zaštitu zdrave kože od oštećenja. Moguće je i dodavanje aktivnih supstancija u paste. Paste djeluju na kožu neutralno, odnosno indiferentno.

Emulzije
Emulzije su disperzije dvije ili više tekućih tvari koje se međusobno mješaju. Radi stabilnosti tih pripravaka dodaje se emulgator (npr. kolesterol). Postoji emulzija tipa vode u ulju – V/U (kao u maslacu), te suspenzija tipa ulja u vodi – U/V (kao u mlijeku), koje pokazuje efekt hlađenja, jer je voda tzv. vanjska faza. Emulzije se često upotrebljavaju u dermatoterapiji, a mogu se primjeniti u svim fazama upale.  

Kreme
Kreme su polučvrsti, emulgirani dvofazni sustavi koji, osim masnih sastojaka, sadržavaju vodu i druge hidrofilne tvari te emulgatore. Uloga emulgatora jest da omogući miješanje masnih tvari i vode, te da stabiliziraju kremu kao se vremenom ne bi raspala na vodu i masne tvari. Zbog svojih izvrsnih karakteristika u njezi kože i prihvaćenosti među pacijentima, kreme su danas najčešća podloga dermatoloških pripravaka.
Kreme mogu biti masne (tip V/U), isperive /tip U/V) te mješoviti sustavi. Pogodni su za suhu kožu, kao i za omekšavanje hiperkeratotičnih naslaga.
Emulzijama pripada i ung. emolliens (cold krema), tj. mješavina pčelinjeg voska i kitova voska, sezamova (parafinova) i ružina ulja te vode.

Gelovi (hidrogelovi, želei)
Jednostavni su sustavi koji uz makromolekularne tvari sadržavaju i ovlaživače (glicerol, propilenglikol), konzervanse i različite aktivne tvari. Gelovi se sastoje od određenih polimera koji imaju mrežastu kemijsku strukturu pa mogu primiti vrlo veliku količinu vode ili nekog drugog otapala (voda + alkohol). Obično su to polietilenglikolni polimeri, poliakrilatni polimeri ili celulozni gelovi. Hidrogelovi, iako polukruti, u biti su najvećim dijelom tekućina. Veoma su pogodni za primjenu na obraslim dijelovima tijela.

Medicinski sapuni (sapones medicinales)
Djeluju kao pomoćna sredstva u terapiji dermatoza, jer sadržavaju različite topičke djelatne tvari kao katran, koloidni sumpor, timol ili benzoil-peroksid u sapunskoj bazi.