KORTIKOSTEROIDI - DERMATICI

Kortikosteroidi su, zbog svojih protuupanih karakteristika, jedni od najkorisnijih lijekova u farmakterapiji, općenito. Naročito su značajni u liječenju raznih upalnih bolesti kože, poput dermatitisa, atopičkog dermatitisa, seboreičnog dermatitisa i seboreje, pemfigusa, u simptomatskom liječenju psorijaze, lupusa i brojnih drugih kožnih upalnih bolesti.

Kontaktni alergijski dermatitis
Kontaktni alergijski dermatitis (dermatitis allergica e contacta) bolest je koja se može razviti akutno, no mnogo češće ima dugotrajan tijek s recidivima. Najčešće obolijevaju ljudi koji u poslu dolaze u kontakt sa cementom, sredstvima za štavljenje kože, deterdžentima, anilinskim bojama, umjetnim smolama, koji rade u galvanizaciji i drugi.
Promjene mogu biti i akutne i kronične javljaju se najčešće na licu i rukama, no mogu biti zahvaćeni i drugi predjeli. Uz promjene kože koja je zadebljana, puca, prisutno je crvenilo i često vrlo suha, bolesnici se žale na jak svrbež. Upalne promjene su u pravilu ograničene na mjesta dodira sa senzibilizirajućom tvari. Granica između upaljene i zdrave kože nije oštro ograničena.
Prvo je potrebno odstraniti senzibilizaciju. U akutnoj fazi pomažu oblozi 2%-tne borne kiseline ili fiziološke otopine, kamilice. Valja primijeniti kortikosteroidne kreme, ako postoji opasnost od infekcije tad su u kombinaciji sa antibiotikom, a ako se koža izrazito ljušti, tada se primjenjuje kortikosteroidna krema i nekakav keratolitik (npr. salicilna kiselina), a ukoliko se upalna promjena smanjuje treba prijeći na indiferentne kreme ili masti (linija Trixera (Avene) i Exomega (A-Derma), Linola Fett, Eucerin). U slučaju jakog svrbeža daju se sustavni antihistaminici.
Naravno, kad se tegobe smire i kad pacijent nije više na antihistaminskoj terapiji, trebalo bi obaviti alergološko testiranje (epikutani test).

Atopički dermatitis (neurodermitis)
U većini slučajeva kod pacijenata s ovom alergijskom manifestacijom na koži u obitelji postoji netko sa alergijskim problemima kao npr. iste kožne promjene, urtikarije, angioedem, alergijske promjene na sinusima, alergijske rinitise, bronhijalne astme i sl.
U dojenačkoj dobi javljaju se promjene na licu i vlasištu kao upalni ekcem (tzv. "mliječna krasta"). Postupno spontano nestane u 50% slučajeva.
U dječjoj dobi najčešća nastaje na pregibnim stranama velikih zglobova: laktova, koljena, zapešća, skočnog zgloba, te na vratu; nisu tako rijetke ni upalne promjene na rukama i prstima; mogu biti zahvaćeni i drugi predjeli kože, naročito kod generaliziranog oblika, no ipak rjeđe. Vrlo je neugodan ukoliko se pojavi u predjelu genitalija i anusa. Promjene mogu biti akutne: u tom slučaju koža je upaljena, crvena, prisutno je vlaženje kože, mjehuri, pukotine na koži, kraste. Češće promjene su pretežno kronične. Na promijenjenoj koži vide se čvorići zagasito crvene boje, odnosno nešto smeđe boje. Opisani čvorići mogu biti prekriveni sitnim bjelkastim ljuskama ili sitnim krasticama, odnosno pukotinama na koži. Koža nezahvaćena promjenama je izrazito suha. Kod odraslih osoba promjene su prisutne na licu, vratu, gornjim dijelovima trupa, radi se o kronično-lihenificirajućem ekcemu koji se učestalo vraća. Prisutan je kod svih pacijenata jak svrbež, posebno tijekom noći.
Atopijski dermatitis se može liječiti, ali ne i izliječiti. Terapija je vrlo teška s obzirom da je individualna, ne postoji standardna terapija za sve pacijente.
Počinje se obično sa lokalnim kortikosteroidima samostalno ili u kombinaciji sa antibioticima. U težim slučajevima se mogu primijeniti i sistemski kortikosteroidi, eventualno i cikolosporin, kao i sistemski antibiotici (prema antibiogramu). Zbog jakog svrbeža koriste se sistemski antihistaminici, te fototerapija (UV-A i UV-B). U novije vrijeme se primjenjuju imunomodulatori takrolimus i pimekrolimus.
Sprječavanje atopičkog dermatitisa trebalo bi se provoditi brojnim mjerama. U slabijoj fazi bolesti važna je redovita, intenzivna njega kože, tj. primjena masnih krema. Važno je i uklanjanje relevantnih provokacijskih čimbenika, uklanjanje relevantnih kontaktnih antigena, kožnih iritansa, nutritivnih i psihičkih čimbenika,.
Valja izbjegavati potencijalne alergene (npr. dojenjem, stanovanjem u suhom prostoru, bez prašine, bez životinja, bez pušenja), pravilnim odijevanjem, (bez vune), intenzivnom njegom kože, posebice u intervalima s blažim simptomima bolesti.
Nadalje, važno je i savjetovati se o izboru zanimanja (izbjegavanje poslova u prašini i rad u nečistom, prljanjem kože uz ekspoziciju alergena). Kod velike većine pacijenata dolazi do gotovo potpunog povlačenja kožnih promjena nakon izlaganja suncu i kupanjem u moru (heloimarinoterapija), kao i nakon boravka u planinama u vrijeme ljetnih mjeseci.

Seboreja
Seboreja se naslijeđuje autosomno dominantno, a njen klinički izgled ovisi o djelovanju više činilaca. Uz hormonske utjecaje (androgen u pubertetu, pad estrogena u premenstrualnom dijelu ciklusa) od značenja su i emocionalna uzbuđenja, promjene u tonusu vegetativnog sustava, te nutritivni faktori (masna hrana, jaki začini, alkohol, kava), što također djeluje preko vegetativnog živčanog sustava. Koža na seboroičnim predjelima je masna i sjajna. Na licu, osobito na obrazima uz nos, te nosa i usta otvori lojnih žlijezda su često prošireni. Zbog zastoja loja u žljezdanim vrećama, oblikuju se komedoni. Kosa je masna. Seboreja vlasišta često je združena s ljuštenjem (ityriasis seborrhoides) a ukoliko su ljuske velike i masne govorimo o tinea amantacea. Istovremeno pojava seboreje i i androgene ćelavosti smatra se zasebnim posljedicama zajedničkog hormonalnog utjecaja (prevalencija androgena - DHT). Seboreju često prati pojačano izlučivanje znoja (hiperhidroza).

Seboreični dermatitis
Temeljni uvjeti za nastanak seboroičnog dermatitisa jesu nasljedna seboroična konstitucija te hormonalna i vegetativna disfunkcija. Upala kože nastaje zbog nadražaja nekim agensom (loj promijenjenog sastava, raspadni produkti bakterija, senzibilizacija na bakterije ili njihove produkte, mehanička trauma). U novije vrijeme veće značenje se pridaje gljivici Pytyrosporum ovale u nastanku bolesti. Promjene na koži smještene su na seboroičnim predjelima, a rjeđe može biti zahvaćeno i područje ispod grudi te pazušne, lakatne i koljene jame.
Na vlasištu se očituju oštro ograničena žarišta različite veličine i oblik, ružičasto-crvene boje, prekrivene bjelkasto-žućkastim ljuskama. Žarišta često naginju spajanju, a katkad prelaze s vlasišta na kožu čela i kožu oko ušiju. Nalaze se na licu i to u obrvama, na dijelu kože iznad očiju, sredini čela, očnim kapcima, oko nosnica. Seboreični dermatitis se pojavljuje u obliku ružičastih više ili manje oštro ograničenog crvenila, sa sitnim ljuštenjem površnog sloja kože. Ljuštenje nalazimo na ušnoj školjci i u vanjskom zvukovodu. Perut je poremećaj vlasišta koji je povezan sa seboreičnim dermatitisom.

Pemfigus
Pemfigus je rijetka bolest odraslih (40-60 godina). Manifestira se brojnim mjehurima (intraepidermalno), erozijama, krastama, te bez liječenja završava smrću. Osim na koži promjene prisutne i na sluznici usne šupljine u vidu erozije. Osim lokalne kortikosteroidne terapije, pacijentu se daju sustavno visoke doze kortikosteroida (prednizon/prednizolon, kombinirano s imunosupresivima azatioprinom, te mikofenolat mofetilom.

Bulozni pemfigoid
Bulozni pemfigoid je rjeđa, ali teška bolest starije životne dobi (60-80 godina); smrtni ishod je moguć. Klinički su vidljivi napeti mjehuri (ispod kože) na promijenjenoj koži, kao i erozije kože prekrivene ljubičastim podljevima, te krastama. Sluznice uglavnom nisu zahvaćene. Osim lokalne terapije kortikosteroidima, daje se srednje jake doze imunosupresiva (prednizon/prednizolon 40-60 mg/dan). Ponekad se daje eritromicin (2g/dan).

Dermatitis herpetiformis
Dermatitis herpetiformis je rijetka bolest mlađih muškaraca. Zbog izrazito kroničnog tijeka i subjektivnih tegoba znatno smanjuje kvalitetu života. Koža je crvena, prekrivena mjehurićima i čvorićima, promjene su simetrično raspoređene najčešće na rukama, mogama, gornjem dijelu leđa kao i na sakralnoj regiji. Pacijent se žali na jak svrbež, odnosno peckanje. Katkad zahvaća sluznicu usne šupljine. Prisutna je osjetljivost na gluten (enteropatija) u gotovo svih pacijenata (slično celijakiji kod djece).
U liječenju se primjenjuje lokalna, simptomatska, protuupalna terapija u cilju smanjivanja svrbeža (hidrokortizon). Dijeta bez glutena (na bazi riže i kukuruza).

Diskoidni lupus eritematodes (DLE)
Bolest se javlja češće kod žena (20-40 godina), kroničnog je tijeka. Javljaju se pločasta žarišta u početku crvena, potom zadebljana i na kraju atrofična, najčešće na licu, vlasištu, nosu oko usnica. Bolest ima tendenciju stvaranja novih žarišta, koja se međusobno spajaju. U 5% slučajeva bez liječenja razvije se sistemski lupus eritemazozus.
Primjenjuje se lokalno-protuupalna terapija (lokalni kortikosteroidi), krioterapija žarišta (smrzavanje snijegom ugljičnog dioksida), kod teških slučajeva daje se klorokin. Dugotrajna terapija traje oko dvije godine ili se provodi terapija u intervalima. Umjesto klorokina može se dati hidroksiklorokin zbog manje opasnosti od retinopatije. Terapijske mogućnosti su još i kortikosteroidi ili retinoidi, sulfoni, azatioprin, i talidomid. Također, potrebno je i izbjegavanje UV-zraka.

Liječenje kožnih upala kortikosteroidima
Kortikosteroidi su hormoni kore nadbubrežne žlijezde. Imaju brojne fiziološke funkcije. Imaju i brojne farmakološke funkcije, a danas su razvijeni sintetski (izmjenjeni) derivati prirodnih kortikosteroida kojima su neke farmakološke osobine pojačane, a druge potisnute. Primjerice, utjecaj na metabolizam glukoze je smanjen, a pojačano je protuupalno djelovanje.
Kortikosteroidi se lokalno rabe zbog svog izrazitog protuupalnog svojstva i antialergijskog djelovanja. Kortikosteroidi su selektivni agonisti glukokortikoidnih receptora. Vezanjem na njih dolazi do indukcije lipokortina, koji blokiraju fosfolipazu A2. Upravo o odnosu lipokortina i fosfolipaze A2 ovisi količina nastajanja arahidonske kiseline, koja je početna sirovina za sintezu medijatora upale, prostaglandina i leukotriena. Naime, arahidonska kiselina nastaje iz staničnih membrana uz pomoć enzima fosfolipaze A2. Ukoliko se razina lipokortina u stanici poveća, kao što se događa u slučaju vezanja kortikosteroida za glukokortikoidni receptor, tada dolazi do blokade fosfolipaze A2 i smanjenja razine arhidosne kiseline u stanici, a samim tim i do znatnog smanjenja nastajanja medijatora upale.
Upala je prirodni obrambeni mehanizam kojeg organizam pokreće da bi se obranila od infekcija ili sanirala fizička, kemijska ili termička oštećenja tkiva. Vrlo je slična alergijskoj reakciji. Lokalne upale kao što su dermatitisi karakteriziraju bol, crvenilo, otekniće i lokalno povećanje temperature tkiva (dolor, calor, rubor, tumor). Naravno to je iznimno neugodna pojava koju treba vrlo često ukloniti. Međutim, kako je upala prirodni obrambeni proces postoji opasnost da se eventualna infekcija koja je i izazvala tu upalu prošiti i zakroniči. Zato se lokalni dermatski pripravci kortikosteroida ponekad kombiniraju s antimikrobnim kemoterapeuticima, antibioticima ili antisepticima te keratoliticima. Takvi pripravci imaju smisla, jer se na taj način u isto vrijeme liječi ili sprječava lokalna infekcija (uzrok) i ublažava upala (simptom). Dolaze u obliku masti, krema ili losiona.
Dijele se na četiri skupine:
slabi kortikosteroidi: metilprednizolon, hidrokortizon, prednizolon;
umjereno jaki kortikosteroidi: klobetazon, flumetazon, fluokortin, fluperolon, fluorometolon, flupredniden, dezonid, triamcinolon, alklometazon, deksametazon i klokortolon;
jaki kortikosteroidi: betametazon, fluklorolon, dezoksimetazon, fluocinolon acetonid, fluokortolon, diflukortolon, fludroksikortid, fluocinonid, budezonid, diflorazon, amcinonid, halometazon, mometazon, metilprednizolon aceponat, beklometazon, flutikazon, prednikarbat, difluprednat i ulobetazol;
vrlo jaki kortikosteroidi: klobetazol i halcinonid.
Kortikosteroidi, samostalno ili u kombinaciji s raznim drugim ljekovitim tvarima (antibiotici, antiseptici, keratolitici, antipsorijatici) primjenjuju se u raznim slučajevima upalnih stanja kože, kao i u slučajevima psorijaze.
Često se u liječenju određene upalne bolesti kože ne upotrebljava samo jedan pripravak, nego se upaljena koža najprije tretira pripravkom koji sadržava jaki kortikosteroid, pa nakon početnog ublažavanja upale terapija se nastavlja pripravkom koji sadržava manju koncentraciju istog kortikosteroida (obično magistralni pripravak, razblažena verzija originalnog pripravka) ili se primjenjuje slabiji kortikosteroid. Primjerice, nakon početne terapije mometazonom i poboljšanja simptoma, može se primjeniti alklometazon, koji je slabiji kortikosteroid. Nakon povlačenja simptoma mjesto upale se nastavlja tretirati raznim zaštitnim dermatokozmetičkim pripravcima kojima je cilj njega kože nakon upale. Dolaze u obliku masti za suhe upale, krema za vlažne upale, te u obliku losiona za tretiranje upala vlasišta.
Primjena dermatoloških pripravaka s može u određenim slučajevima izazvati sustavne nuspojave kortikosteroida - poremećaj lučenja kortizola iz nadbubrežnih žlijezda i Cushingov sindrom. To se može dogoditi posebice u slučajevima kada se dermatološki pripravci s kortikosteroidima primjenjuju duže vrijeme ili na većim površinama kože te kada se primjenjuju uz okulzivnu terapiju (prekrivanje mjesta upale nepropusnim folijama). Jaki sintetski kortikosterodi, kao što su betametazon, mometazon ili flumetazon, češće mogu izazvati kortikosteroidne sustavne nuspojave jer imaju jače djelovanje i u manjim dozama, a posšto su sintetski ne mogu se jednostavno razgraditi u koži, za razliku od prirodnih kortikosteroidnih tvari kakav je hidrokortizon. Zbog toga se kortikosteroidi ne smiju primjenjivati duže od dva tjedna, a kod primjene u djece ili trudnica ograničenja su i strožija.
Najčešće nuspojave dermatoloških pripravaka s kotikosteroidima jesu pojava peckanja i nadraženosti kože, pojava alergija na kortikosteroide (paradoksalno), pojava strija, pretjerani rast dlaka na tretiranoj površini kože, lokalne hiperpigmentacije kao i depigmentacije kože, depigmentacije kose te inhibicije funkcije žlijezda lojnica (osjećaj suhoće kože).

Registar lijekova u RH, 2006

D07        Kortikosteroidi - dermatici
D07A      Kortikosteroidi, čisti
D07AB    Kortikosteroidi, umjereno jaki (skupina II)
              alklometazon - Afloderm
D07AC    Kortikosteroidi, jaki, skupina (III)
              betametazon - Beloderm, Kuterid
              fluocinonid - Fluacet
              metilprednizolon aceponat - Advantan
              mometazon - Elocom
D07B      Kombinacija kortikosteroida i antiseptika
D07BB    Kombinacija kortikosteroida, umjereno jakih s antisepticima
              flumetazon+salicilna kiselina - Locasalen
D07C      Kombinacija kortikosteroida i antibiotika
D07CA    Kombinacija slabih kortikosteroida i antibiotika
              hidrokortizon+oksitetraciklin - Geokorton
D07CB    Kombinacija umjereno jakih kortikosteroida i antibiotika
              deksametazon+neomicin - Dexamethason-Neomycin Lek
              flumetazon+neomicin - Locacorten N
D07CC    Kombinacija jakih kortikosteroida i antibiotika
              betametazon+gentamicin - Belogent, Diprogenta
D07X      Kortikosteroidi, ostale kombinacija
D07XC    Kortikosteroidi jaki, ostale kombinacije
              betametazon+klotrimazol - Lotriderm
              betametazon+klotrimazol+gentamicin - Triderm
              betametazon+salicilna kiselina - Belosalic, Diprosalic

Hidrokortizon (kortizol)
Hidrokortizon je kortikosteroid brza i kratka djelovanja. Spada u skupinu slabih kortikosteroida, a zapravo je prirodni kortikosteroid kojega luči nadbubrežna žlijezda. On je standard za kortikosteroide prema kojemu se uspoređuje djelovanje svih ostalih, sintetskih kortikosteroida. Iako je do danas sintetiziran pregršt sintetskih derivata kortizola s puno jačim učinkom od kortizola, on se još uvijek naširoko koristi u raznim dermatološkim pripravcima za liječenje upalnih bolesti kože. Njegova prednost pred ostalim, sintetskim kortikosteroidima jest u tome da se brzo razgrađuje u samoj koži te se stoga ne može akumulirati i stvoriti zalihu koja bi dovela do dermatoloških i drugih nuspojava.
Kao i ostali kortikosteroidi, koči sintezu prostaglandina, leukotriena i tromboksana, snižava broj neutrofila na mjestu upale, koči funkciju leukocita i tkivnih makrofaga, smanjuje propusnost kapilara, stabilizira unutarstaničnu ovojnicu bazofilnih i neutrofilnih leukocita i tako koči oslobađanje hidrolitičkih enzima i ostalih medijatora upale.
U raznim dermatološkim pripravcima doli sam ili u kombinacijama s antibioticima ili antisepticima. Takvi, kombinirani pripravci koriste se za liječenje infekcija kože praćenih upalom kože.
Pripravci s hidrokortizonom koriste se za liječenje ekcema i dermatitisa. Ukoliko su u pitanju djeca liječenje ne bi smjelo trajati duže od tjedan dana. Ukoliko je u pitanju upala zbog kožne infekcije tada se ne smije koristiti pripravak koji sadržava samo hidrokortizon nego kombinacija s antibioticima. Također, ne smije se koristiti na otvorenim ranama i ulceracijama zbog opasnosti od apsorpcije hidrokortizona u krvotok. Moguće nuspojave jesu stanjivanje kože i pojava strija.
Registrirani u RH za 2006: Geokorton (PLIVA)

Alklometazon
Alklometazon sintetski je kortikosteroid koji se koristi u liječenju dermatoloških upala. Spada u umjereno jake kortikosteroide. U dermatološkim pripravcima dolazi u obliku svojeg estra alklometazon dipropionata. Po djelovanju je selektivni agonist glukokortikoidnih receptora. Vezanjem na njih dolazi do indukcije lipokortina, koji blokiraju fosfolipazu A2. Upravo o odnosu lipokortina i fosfolipaze A2 ovisi količina nastajanja arahidonske kiseline, koja je početna sirovina za sintezu medijatora upale, prostaglandina i leukotriena. Naime, arahidonska kiselina nastaje iz staničnih membrana uz pomoć enzima fosfolipaze A2. Ukoliko se razina lipokortina u stanici poveća, kao što se događa u slučaju vezanja kortikosteroida za glukokortikoidni receptor, tada dolazi do blokade fosfolipaze A2 i smanjenja razine arhidosne kiseline u stanici, a samim tim i do znatnog smanjenja nastajanja medijatora upale.
Pripravci s alklometazonim primjenjuju se u liječenju dermatoza koje reagiraju na lokalno liječenje kortikosteroidima (atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis, psorijaza). Zbog njegovog slabijeg učinka u odnosu na druge kortikosteroide primjenjuje se kada se kožne upale nalaze na osjetljivim dijelovima tijela (lice, intertriginozna područja), u kroničnih dermatoza u bolesnika s osjetljivom kožom (djeca i osobe starije dobi), u liječenja velikih površina kože, posebno u djece zbog minimalne sustavne apsorpcije te kao nastavak liječenja započetog jakim kortikosteroidima za lokalnu primjenu na koži.
Ne smije se primjenjivati kod tuberkuloze kože, vakcinije, varičela, perioralnog dermatitisa i rozaceje. Dugotrajna primjena na velikim površinama kože nije preporučljiva jer može doći do sustavnih kortikoidnih nuspojava. Primjena lokalnih pripravaka s alklometazonom u trudnica dozvoljena je samo u težim slučajevima. Kod male djece postoji veća mogućnost sustavne apsorpcije zbog veće površine kože u odnosu na tjelesnu masu i zbog nedovoljno razvijenog rožnatog sloja kože. Stoga primjena u djece mora biti svedena na najkraće moguće vrijeme (2-3 tjedna). Od nuspojava se mogu javiti svrbež i žarenje, eritem ili suhoća kože, iritacija te osip. Vrlo rijetko se mogu javiti promjene kože nalik na akne, hipopigmentacija, milijarija, folikulitis, strije, atrofija kože, hipertrihoza, alergijski kontaktni dermatitis te sekundarne infekcije kože.
Registrirani u RH za 2006: Afloderm (BELUPO)

Betametazon
Betametazon je jedan od najznačajnijih lokalnih kortikosteroida. Spada u sintetske kortikosteroide. Kao i alklometazon i on u svojoj strukturi sadržava fluor, ali za razliku od alklometazona, ne sadržava klor. Protuupalno djelovanje mu je 30 puta jače nego djelovanje kortizola. U dermatološkim pripravcima dolazi u raznim oblicima - kao ester dipropionat, acetata, benzoata, valerata.
Njegov protuupalni učinak rezultat je interakcije s lipokortinima, proteinima koji blokiraju fosfolipazu A2 i time blokiraju biosintezu medijatora upale (prostglandina i leukotriena). Time dolazi do blokade imunosnog sustava - inhibicije limfatičkog sustava, snižavanja razine imunoglobulina i proteina komplementa, smanjenja broja limfocita i blokade vezivanja antigena i antitijela.
U dermatološkim pripravcima dolazi sam ili u kombinaciji s raznim antibioticima, antisepticima, keratoliticima, keratoplasticima, antimikoticima, antipsorijaticima, kemoterapeuticima i dr.
Kada dolazi samostalno u pripravcima (masti i kreme) koristi se u liječenju upalnih bolesti kože kao što su alergijske bolesti kože, odnosno akutni, subakutni i kronični oblici kontaktnog alergijskog dermatitisa, profesionalnog dermatitisa, zatim seboroični dermatitis, atopijski dermatitis (neurodermitis), pelenski dermatitis, intertrigo, ekcematoidni numularni dermatitis, dishidrotični dermatitis. Također, koristi se u liječenju akutnih i kroničnih nealergijskih dermatitisa, fotodermatitisa, rendgen-dermatitisa, reakcija od uboda kukaca, kod psorijaze, pemfigusa, lišajeva, DLE, eritema i sl.
Trajanje liječenja ne smije biti dulje od 3 tjedna. Također se ne smije primijeniti kod tuberkuloze kože, vakcinije, varičela, perioralnog dermatitisa i rozaceje. Ne preporučuje se dugotrajna lokalna primjena na licu. Lokalna primjena u trudnica dozvoljena je samo u slučajevima kada moguća korist za trudnicu prevladava moguće rizike za fetus. U tim slučajevima primjena mora biti kratkotrajna, te ograničena na malu tjelesnu površinu.
U djece može doći do apsorpcije proporcionalno veće količine lokalno primijenjenog betametazona, te na taj način do manifestacije sustavne toksičnosti - primjena u djece mora biti svedena na najkraće moguće vrijeme, a pri njoj je potreban krajnji oprez.
U rijetkim slučajevima lokalna primjena svakog kortikosteroidnog preparata, pa tako i betametazona, može dovesti do sustavnih nuspojava - supresija hipotalamo-hipofizarno-adrenalne osovine, retardacija rasta i intrakranijalna hipertenzija (samo u djece), smanjenje tolerancije ugljikohidrata i Cushingov sindrom. Lokalna primjena betametazona na koži može dovesti do redukcije sadržaja kolagena u potkožnom tkivu i zbog toga uzrokovati atrofične promjene kože, ireverzibilne strije, ekhimoze i dr. Preduga terapija može dovesti i do osipa, svrbeža, lokalnog hirzutizma, lokalne hiperpigmentacije kao i depigmentacije kože, depigmentacije kose te inhibicije funkcije žlijezda lojnica.
Registrirani u RH za 2006: Beloderm (BELUPO), Kuterid (LEK), Belogent (BELUPO), Diprogenta (SCHERING PLOUGH), Lotriderm (SCHERING PLOUGH), Triderm (SCHERING PLOUGH), Belosalic (BELUPO), Diprosalic (SCHERING PLOUGH)

Metilprednizolon
Metilprednizolon kao takav spada u skupinu slabih kortikosteroida. Međutim, ester metilprednizolona i aceponatne kiseline, metiprednizolon aceponat, ima puno jači ičinak i vodi se kao jaki kortikosteroid. Posrednom blokadom fosfolipaze A2 od strane metilprednizolona dolazi do pada produkcije arahidonske kiseline, sirovine za proizvodnju medijatora upale, prostaglandina i leukotriena.
Metilprednizolon se koristi u obliku masti ili krema u liječenju raznih oblika dermatitisa (atopički dermatitis, kontaktni neurodermitis), degenerativnog, suhog, vulgarnog ekcema i ekcema kod djece. Ne smije se primjenjivati u slučajevima tuberkuloznih ili sifilitičnih promjena u području primjene, te virusnih bolesti (na primjer vakcinija, vodene kozice, herpes zoster). Pripravci s metilprednizolonom ne smiju se nanositi na lice ukoliko je prisutna rozacea ili perioralni dermatitis.
U djece i trudnica treba biti posebno oprezan zbog mogućih kortikosteroidnih nuspojava i treba izbjegavati dugotrajnu primjenu na većim površinama kože.
Moguće nuspojave kod primjene dermatoloških pripravaka s metilprednizolonom jesu lokalni popratni simptomi kao što su svrbež, pečenje, eritem ili mjehurići na koži. Kao i kod ostalih kortikosteroida za lokalnu primjenu, mogu se u rijetkim slučajevima pojaviti: folikulitis, prekomjerni porast dlaka (hipertrihoza), perioralni dermatitis i alergijske reakcije kože na određene sastojke pojedinog pripravka.
Registrirani u RH za 2006: Advantan (SCHERING)

Flumetazon
Flumetazon je umjereno jaki, dvostruko fluorirani kortikosteroidni estar srednje jakog djelovanja s protuupalnim, antipruritičkim, i vazokonstriktornim djelovanjem. U dermatološkim pripravcima dolazi u obliku soli s pivalatnom kiselinom. Time se postiže njegovo koncentriranje na jestu primjene. Takva karakteristika omogućuje mu brzo djelovanje na mjestu primjene, pri čemu uklanja upalu, neugodan osjećaj i curenje eksudata. Flumetazon je agonist glukokortikoidnih receptora. Njegov protuupalni učinak rezultat je interakcije s lipokortinima, proteinima koji blokiraju fosfolipazu A2 i time blokiraju biosintezu medijatora upale (prostglandina i leukotriena). Time dolazi do blokade imunosnog sustava - inhibicije limfatičkog sustava, snižavanja razine imunoglobulina i proteina komplementa, smanjenja broja limfocita i blokade vezivanja antigena i antitijela.
Flumetazon se koristi sam ili u kombinaciji s antisepticima, antibioticima i keratoliticima za liječenje brojnih upala kože, psorijaze, dermatitisa, te raznih infekcija kože koje su praćene upalom kože. Dolazi u obliku krema ili masti.
Pripravke s flumetazonom ne smiju koristiti osobe koje pate od tuberkuloze kože, sifilisa, virusnih i akutnih gljivičnih infekcija kože, rotaceje, perioralnog dermatitisa i akni.
Moguća nuspojava jest iritacija kože koja se može očitivati kao osjećaj žarenja, peckanja, a može doći i do reakcija preosjetljivosti (kožne alergije).
Registrirani u RH za 2006: Locasalen (PLIVA), Locacorten N (PLIVA)

Mometazon
Mometazon je noviji sintetski kortikosteroid koji sve više ulazi u kliničku uporabu. Kemijski, on je drugačiji od ostalih kortikosteroida jer sadržava klor van steroidne jezgre. U dermatološkim pripravcima dolazi u obliku estra, mometazon furoata. Po svojoj jakosti spada u skupinu jakih kortikosteroida i nešto je jači od betametazona. Koristi se u obliku masti, krema i losiona prvenstveno za liječenje psorijaze i atopičkog dermatitisa, ali se može koristiti za ublažavanje svih vrsta kožnih upala u slučajevima kada nema infekcije bakterijama ili gljivicama. Kod liječenja kožnih bolesti na licu djece trajanje liječenja, zbog opasnosti od jače apsorpcije mometazona u krvotok i posljedičnih nuspojava ne bi smjelo trajati duže od 5 dana.
Dermatološki pripravci s mometazonom ne bi se smjeli primjenjivati u slučajevima rozaceje, akni, perioralnog dermatitisa, svrbeži genitalne regije, kožnih infekcija bakterijama ili gljivicama (osim ukoliko pripravak uz mometazon ne sadržava i neki antiinfektiv). Bez obzira na godine dugotrajna terapija mometazonom bi se trebala izbjegavati.
Trudnice mogu koristiti pripravke s mometazonom, ali samo ukoliko je terapija kratka i ukoliko se takvi pripravci primjenjuju na malim površinama kože.
Moguće nuspojave dermatoloških pripravaka s mometazonom jesu osjećaj nadraženosti na koži, folikulitis, svrbež, kontaktni dermatitis, stanjivanje kože, strije, pojačan rast dlaka na području tretirane kože te gubitak pigmentacije kože. U djece se češće nego u odraslih može javiti pojačana apsorpcija mometazona što uzrokuje sustavne nuspojave kortikosteroida - poremećaj lučenja kortizola iz nadbubrežnih žlijezda i Cushingov sindrom.
Registrirani u RH za 2006: Elocom (SCHERING PLOUGH)

Kombinacije kortikosteroida s antibioticima ili antisepticima
Kortikosteroidi se vrlo često kombiniraju s raznim antibioticima i antisepticima. Takvim kombinacijama dobivaju se učinkovitiji i univerzalniji pripravci koji puno bolje zadovoljavaju kliničke potrebe u liječenju raznih bolesti kože. Kako je ponekad dijagnosticiranje određenih bolesti u dermatologiji jako zahtjevno i teško, a pacijent od liječnika očekuje hitnu pomoć, tada je primjena pripravaka s kortikosteroidima, antibioticima i nekim drugim dodatnim tvarima jako korisna. Naime, često nije najjasnije kakva je bolest u pitanju pa primjena kombiniranog pripravka čije djelovanje pokriva velik spektar bolesti može uroditi ublažavanjem simptoma. Iako takva terapija "od oka" nije u skladu s krilaticom "najprije dijagnoza, onda terapija", ponekad je to jedini izlaz.
No, i kada se zna koja je bolest u pitanju, primjena kombiniranih dermatoloških pripravaka daje bolje rezultate od klasične monoterapije jednim lijekom. Primjerice, kod infekcija kože primjena kortikosteroida zaustavit će upalni proces. Ali, ukoliko bi se primijenio samo kortikosteroid moglo bi dugoročno doći do pogoršanja infekcije jer se zaustavljanjem upale zaustavlja i prirodni mehanizam tijela od infekcije. Stoga, dodatkom jakog antibiotika širokog spektra djeluje se u isto vrijeme i na uništavanje bakterija zbog kojih je upalni proces u koži i nastao. Na taj način se u isto vrijeme liječi i uzrok bolesti i posljedica. Postoje i pripravci koji sadržavaju i antibiotik i kortikosteroid i antimikotik. Uvođenjem treće aktivne tvari, antimikotika spektar djelovanja se povećava i na gljivice, čime jedan pripravak postaje univerzalan.
Antibiotici koji se primjenjuju u takvim pripravcima obično su jaki antibiotici širokog spektra koji se ne primjenjuju u obliku tableta ili injekcija jer su toksični. Primjerice, bacitracin je antibiotik koji se uglavnom ne primjenjuje za liječenje sustavnih infekcija jer bi bio previše toksičan. No, primijenjen samo na kožu, on liječi i štiti od infekcija, ali zbog slabe apsorpcije u krvotok ne može zatrovati organizam.
Antibiotici koji se obično rabe u kombinaciji s kortikosteroidima u dermatološkim pripravcima imaju širok spektar djelovanja. Primjerice to su neomicin, kloramfenikol, bacitracin, oksitetraciklin, gentamicin, amikacin, polimiksin, fuzidična kiselina i tobramicin.
U kombinaciji s kortikosteroidima često se upotrebljavaju razni antiseptici. To nisu klasični antiseptici organoklornog tipa - u pitanju su najčešće salicilna kiselina ili rezorcinol. Primjerice, salicilna kiselina je ujedno i keratolitik tj. keratoplastik. To znači da u manjim količinama djeluje pozitivno na rast epidermalnog tkiva i potiče zacjeljivanje kože, ali u većim koncentracijama djeluje suprotno - keratolitik - razgrađuje epidermalni, orožali sloj kože, uklanjajući ostatke oštećene kože i čisteći kožu od ostataka tkiva. Primjerice, u liječenju seboreičnog dermatitisa potrebo je ukloniti ostatke propale epiderme. Tu je salicilna kiselina jako bitna jer ona svojim keratolitičkim učinkom uklanja komadiće epiderme. Stoga se kombinacija salicilne kiseline i kortikosteroida u obliku raznih pripravaka često rabi u liječenju seboreje, seboreičnog dermatitisa i psorijaze kod kojih je potrebno očistiti kožu od ostataka propalog tkiva i ublažiti upalu koja je i dovela do propadanja epiderme.