ANTIBIOTICI I KEMOTERAPEUTICI - DERMATICI

Koža je organ koji predstavlja barijeru, zaštitu i obranu te je glavno mjesto na kojem se javljaju brojne upalne bolesti. Glavni uzročnici su egzogene bolesti (virusi, bakterije, gljive) ili endogene prirode (endogene bolesti). Velik broj živih uzročnika bolesti (bakterije, virusi, gljive) može dovesti do lokalne (kožne) ili opće (sistemske) infektivne bolesti.

Bakterijske infekcije kože
Normalno je koža naseljena brojnim bakterijama: stalna bakterijska flora s rezistentnim i privremenim bakterijama. Rezidentni zameci su stalno prisutni (među ostalim, Staphylococcus epidermidis, povremeno patogen). Privremena flora je samo privremeno prisutna (iz zraka ili s tijela), među ostalim, stafilokoki i streptokoki. Za razliku od virusa kod bakterija dolazi ponajprije do izvanstaničnog umnožavanja i stvaranja toksina, lokalnog oštećenja stanica i tkiva (lokalna infekcija), izvan kožnog oštećenja putem toksina (toksikolize) ili putem samih bakterija (opća infekcija).
Koža ima malu osjetljivost zbog djelotvorne zaštite i mehanizama obrane (pH vrijednosti, stratuma corneuma, površinski film kože, no ako postoji oštećenje kože tzv. ulazna vrata, tada se stvara mogućnost razvoja bakterijske infekcije. Naravno i ako je došlo do slabljenja obrambenih funkcija kože (npr. šećerna bolest, infekcija HIV virusom) bakterijska se infekcija lakše razvije.

Impentigo contagiosa
Impentigo contagiosa je streptokokama i/ili stafilokokima uzrokovana zarazna, površinska, gnojna lokalna infekcija (piodermija) prije svega javlja se kod djece. Prijenos je većinom putem kontakta (infekcija sekretom). Koža je prekrivena malim mjehurićima ili velikim mjehurima koji prelaze u kraste. Tijek bolesti je spontano cijeljenje, ali također moguć duži tijek (tjedni) sa širenjem promjena (autoinokulacijom) radi čega se primjenjuje kod lakših slučajeva lokalna terapija (uklanjanje krasta, mjehura, antibiotski lokalni pripravci npr. mupirocin). Kod težeg tijeka bolesti primjenjuju se sistemski antibiotici (npr amoksicilin, flukloksacilin, cefalosporin, eritromicin). Valja napraviti urinokulturu!

Erizipel
U pitanju je streptokokima uzrokovana (rijetko stafilokokima, gram-negativnim bakterijama) akutna, duboka, dermalna, lokalna infekcija s općim simptomima. Najčešća se javlja na potkoljenicama, licu, popraćena crvenilom, oticanjem, toplinom i promjenama kože. Prisutno je i oticanje regionalnih limfnih čvorova, kao i povišena temperatura i zimica. Temperatura nekad dosegne i 40°C, uz što je poremećeno opće stanje pacijenta. Uglavnom se provodi standardna antibiotska terapija: sistemsko liječenje penicilinom G im. 1,4 mil. i.j./dan najmanje 3-4 dana, potom penicilin na usta ukupno 10-14 dana. Lokalno se stavljaju antiseptički oblozi, potom antibiotske kreme. Jako je bitno mirovanje! Kod alergija na penicilin, zamijeniti ga s eritromicinom.

Gram negativna infekcija stopala
Gram negativni štapići (Proteus, Pseudomonas, Klebsiella, Escherichia coli) mogu povremeno nastaniti kožu, kod povoljnih stanja za rast, (npr. kod dugotrajne ulceracije-rane na koži i potkožju).

Eritrazma
Uzročnik ove bolesti je Corynebacterium minutissimum. Upadljiva, ali neškodljiva lokalna infekcija, slična gljivičnoj infekciji, zahvaća kožu izloženih regija, bez izazivanja tegoba. Najčešće se javlja zbog promjene sredine (vlažno - vruće), lokalizirana je u području genitalija, oko anusa. u pazušnim jamama. U terapiji se koristi eritromicin.

Ektima
Promjene se najčešće pojavljuju na potkoljenicama, najprije u obliku mjehura, apotom dubokih ulceracija (rana). Uzročnik je najčešće beta-hemolitički streptokok grupe A, a bolesti mogu pogodovati vlaga, loša cirkulacija, loša higijena, Treba je razlikovati od Ecthyma Gangrenosum, koja je izazvana Pseudomonasom. Liječi se antibioticima uz lokalnu terapiju.

Flegmone
Streptokokima i stafilokokima (također gram-negativnim klicama, anaerobma) uzrokovana duboka, lokalizirana infekcija kožnog vezivnog tkiva potkožja te vezivnog i mišićnog tkiva, s brzim napredovanjem bolesti uz tendenciju nekroze (odumiranja) tkiva. Točka ulaza mikroba može biti rana na koži, erizipel, bakterijsko žarište (npr. zubi). Uz lokalne simptome prisutni su i opće kao što su povišena tjelesna temperatura, a postoji mogućnost daljnjeg širenja promjene. Liječenje je kirurško uz antibiotsku terapiju prema antibiogramu.

Stafilogeni Lyellov sindrom
Često se koristi naziv "sindrom opečene kože". Javlja se kod dojenčadi i male djece nakon infekcije npr. gornjih respiratornih putova).Uzročnik je stafilokok iz respiratornog trakta koji proizvodi stafilokokni toksin, zbog čega nastupa teško, generalizirano oštećenje kože s velikim arealima nalik opsežno opečenoj koži. Opasnost od šoka i sepse su veliki. Liječi se visokim dozama antibiotika (koji djeluju na stafilokoke), simptomatska lokalna terapija, intenzivna njega.

Akvarijski (bazenski) granulom
Bolest uzrokovana Mycobacterium marinum je nezarazna lokalna infekcija kože koja nastaje prodorom uzročnika kroz ozljede ozljeda na koži zbog čišćenja akvarija ili u bazenu. Liječenje: Zbog lošeg odgovora na tuberkulostatike primjenjuju se minociklin, doksiciklin, i kotrimoksazol tijekom 2 mjeseca.

Aktinomikoza
Ne radi se o gljivičnoj već o bakterijskoj infekciji (Actinomicete su gram - pozitivne bakterije). Aktinomikoza je kronična, nezarazna, lokalna bakterijska infekcija. Aktinomicete čine stalnu floru usne šupljine, a da bi se razvila bolest, potrebna je prisutnost npr. oštećenje tkiva putem traume, upale. Do otkrića antibiotika bolest je imala vrlo često letalan završetak.
Terapija: Po mogućnosti radikalno operativno liječenje, visoke doze antibiotika - penicilin, eritromicin, tetraciklin (najprije intravenski 3 tjedna, potom na usta)

Rozaceja
Od rozaceje obolijevaju ljudi s izraženom konstitucionalnom vazolabilnošću. Crvenilo lica kod takvih osoba nastaje već kod najmanjih podražaja, ono je jače izraženo i dulje traje. Najčešći provokativni faktori su (jako začinjena jela, vruća hrana, alkoholna pića, masna hrana, fermentirani sirevi, kava, čaj), opstipacija, gastritis, žučni kamenci, patološka crijevna flora, bolesti jetre, izloženost sunčevim zrakama, te lijekovi koji izazivaju vazodilataciju (nifedipin). Provokativni faktor može biti i bakterija Helicobacter pylori. Promjene na koži započinju prvo prolaznim crvenilom lica, da bi kasnije to crvenilo postalo trajno, pojačani je kapilarni reljef koje još i više pojačavaju crvenilo lica. Postupno se razvijaju sitne papule (čvorići) upalno promijenjene veličine zrna prosa do graška. Kao posljedica rozaceje može se razviti rinifima (gomoljasti nos) gdje se događa hipertrofija lojnica i vezivnog tkiva. Obolijevaju skoro isključivo muškarci.
Provodi se opća terapija peroralnom primjenom tetraciklina ili metronidazol u tabletama, te beta blokatori. Uz to treba izbjegavati sve provokativne faktore vanjske i unutarnje koji dovode do pogoršanja bolesti.
U lokalnoj terapiji treba izbjegavati sva sredstva što dovode do iritacije, kao što su alkoholne otopine, ili pranje sapunom. Dobro djeluje ihtiol (3-5%) ili sumpor (0,5-2%) u tekućem puderu ili u pasti te lokalno primijenjeni tetraciklin, klindamicin, eritromicin (0,5-5%), metronidazol (0,75-2%) i ketokonazol (2%). Ponekad dobro djeluje krioterapija, a kapilarni reljef se uspješno odstranjuju elektrokoagulacijom kao i laserom. Moguća je primjena preparata koji prikrije crvenilo. Terapija rinofime je kirurška, uglavnom dermoabrazija ili u novije vrijeme laserskim tretmanom.

Bolesti uzrokovane virusima
Virusi ne pripadaju fiziološkoj flori kože, ali nakon infekcije mogu perzistirati u tijelu (npr. herpes virusi) i biti reaktivni. Za dermatologiju su od posebne važnosti herpes virusi (herpes simplex, Varicella zoster virus), humani papiloma virus (različite vrste bradavica) kao i zahvaćanje kože kod brojnih općih virusnih infekcija, te virus boginja (virus variole, pox virus). Manifestacija, težina i povratak bolesti ovise u velikoj mjeri o stanju obrane organizma. Liječenje virusa obično se provodi lokalnom simptomatskom terapijom, kemoterapijom (virustaticima), imunomodulatorima (npr. interferon), te se primjenjuju mjere prevencije profilaksa (pasivna i aktivna prevencija)

Bolesti uzrokovane Herpes simplex virusima
Virus Herpes simplex tipa 1 i 2 dovode do infektivnih bolesti uz zahvaćanje kože-sluznice usana, lica, genitalna lokalizacija) i to su ujedno i najčešće lokalizacije HSV koji se manifestira u vidu crvenila kože prekrivenog grupiranim mjehurićima.
Moguća komplikacija može biti sekundarna bakterijska infekcija. Liječenje je uglavnom simptomatska lokalna terapija (isušivanje, antivirotici), lokalni aciklovir, foskarnet, te cinkova pasta. Kod srednje teških infekcija HSV lokaliziranog genitalno dodatno se uzima aciklovir oralno (na usta) valaciklovir, ili famciklovir. Kod teških oblika te kod čestih recidiva daje se aciklovir intravenski. Da bi se spriječila manifestacija bolesti treba izbjegavati provocirajuće faktore kao što su npr. preveliko izlaganje suncu bez zaštitnog faktora. Treba izbjegavati kontakt s osjetljivim osobama (novorođenčad, bolesnika s oštećenim imunosnim sustavom).

Herpes Zoster
Uzrok bolesti je virus Varicella zoster. Vrlo je vjerojatno da primarna infekcija tim virusom izaziva varičele, što se uglavnom zbiva u djetinjstvu. Zoster nastaje aktivacijom latentnog virusa u osoba koje su preboljele varičele i zato je znatno češći u odraslih. Do tri tjedna prije izbijanja kožnih promjena javljaju se bolovi, pečenje u području kože koji inervira odgovarajući zahvaćeni živac. Na zahvaćenoj koži najprije se javi crvenilo, potom gusto grupirani mjehurići ispunjeni gnojem ili krvlju. Ako Zoster zahvati područje oka, često dođe do slabljenja vida dotičnog, te ako zahvati slušni živac dolazi do oštećenja sluha kao i popratne vrtoglavice. U terapiji najvažnije mjesto zauzimaju analgetici da spriječe jake bolove, vitamin B, aciklovir oralno, po potrebi lokalno antibiotska mast, kao i puder s anestezinom kao magistralni pripravak.

Molluscum Contagiosum
Radi se uglavnom o kontaktnoj infekciji koja se manifestira kao sitne papule (izbočine kože glatke površine), staklastog sjaja, nekoliko mm velikih. Najčešće se javljaju ja rukama i nogama, trupu, genitoanalnoj regiji. Najčešće se javlja kod djece, ali rijeđe i kod odraslih. Liječenje se svodi na lokalno odstranjivanje promjena.

Bolesti uzrokovane Papilloma virusima (bradavice)
Humani Papilloma virusi (HPV) s brojnim tipovima (više od 150) uzrokuju različite vrste načelno dobroćudnih virusnih papiloma kože i sluznica, kod nekih vrsta (tipova), moguća je zločudna promijena.
U posljedice infekcije HPV-om možemo nabrojiti:
Obične bradavice - česti tip bradavica, (HPV-2, HPV-4) tvrde hiperkeratotične papule, do veličine 1 cm, a u slučajevima ne liječenja mogu izgledati i veće jer se više njih međusobno spaja, smeđe su boje ili boje kože. Najčešće se razvijaju na šakama, prstima, ponekad i uz nokat ili čak ispod njega. Čini se da se razvijaju od jedne jedine inficirane stanice.
Bradavice na stopalima (Verrucae plantares - HPV-1) pojavljuju se pojedinačno ili u grupama na mjestima s debelim slojem roževine kao što su stopala. Bolne su pri hodu, više su plosnate, te rastu u dubinu što zapravo i uzrokuje bol. Najčešće su lokalizirane na pritisku izloženom mjestu.
Ravne mladenačke bradavice (Verrucae planae juveniles - HPV-3) jedva su iznad razine kože uzdignute, plosnate, boje kože, svjetlosmeđe ili sivkaste. Pojavljuju se na licu, gornjim stranama šake, a rjeđe na drugim mjestima.
Filiformne bradavice (Verrucae filiformes) pojavljuju se na vratu, licu a osobito na vjeđama, usnama i nosu. To su ušiljene, tanke, 1 -3 mm duge bradavice.
Posebni oblici: Epidermodysplasia verruciformis (HPV, tipovi 3, 5, 8, 10) generalizirane kožne bradavice s rizikom zloćudne promjene stanica (oko 30 % spinocelularnih karcinoma na dijelovima kože izloženim svjetlu).

Daljnje bolesti kože-sluznice su Condylomata acuminata (šiljasti kondilomi, bradavice sluznica), nastaju u anogenitalnoj regiji (prepucij, glans penisa, labija, anus, vagina, uretra). To su mekane, izdužene bradavice ružičaste boje, na peteljci, neravne površine poput cvjetače. te se bradavice najčešće prenose seksualnim kontaktom. Ponekad prelaze u karcinom (HPV tipovi 16, 18, 31, 33 35).

Do sada još ne postoji standardna terapija:
Virustatici: kreme koje sadrže 5-fluorouracil lokalni citostatski pripravci podofilina.
Operativna terapija: kirurško odstranjenje totalnim izrezivanjem, krioterapija (smrzavanje snijegom ugljikova dioksida, postiže se temperatura od -78°C) Tretman se uglavnom ponavlja nekoliko puta ovisno o veličini bradavice. Također se koristi i tekući dušik kojim se postiže temperatura od -195°C.
Liječenje električnom strujom ili elektrokoagulacija je metoda kod koje se veća reaktivna elektroda postavi na krevet ispod pacijenta, a malenom elektrodom koja može biti okrugla, zašiljena ili u obliku igle, koagulira se tkivo na osnovi toplinskog učinka. Elektrokoagulacija se izvodi izmjeničnom strujom visoke frekvencije.
Potporna keratolitička terapija (npr. flasteri sa salicilnom kiselinom)
Liječenje šiljastih kondiloma koji se prenose spolnim putem, a lokalizirani su na spolovilu i području oko analne regije, mogu se također provoditi elektrokoagulacijom, odstranjivanjem pomoću CO₂ lasera, krioterapijom, no najčešće se koristi podofilin 25-50%-tni (lokalni citostatik) koji se primjenjuje na kondilome, dok se ostala zdrava koža i sluznica zaštite najčešće neutralnom kremom, te se drži nekoliko sati (obično 3-4 h), a potom ispere mlakom vodom. Podofilin ima izrazito citostatski učinak, pa je te tretmane potrebno provodi pod nadzorom liječnika dermatovenerologa, te ga je potrebno više puta ponoviti. Kontraindicirano je u trudnoći. Obavezno je potrebno učiniti pregled i terapiju partnera. U novije vrijeme se primjenjuje imikvimod 5%-tna krema lokalno. Uzročnik je jedan od Humanih papiloma virusa (postoji 60 tipova).

U liječenju kožnih infekcija bakterijama i virusima primjenjuju se kreme, masti ili posipi koji sadržavaju određene antibiotike, kemoterapeutike i antivirotike
Antibiotici koji se u tim slučajevima primjenjuju obično su oni antibiotici koji imaju veliku učinkovitost, ali se često ne koriste u liječenju sustavnih infekcija zbog velike otrovnosti. No, koriste se i oni antibiotici koji se koriste i u liječenju sustavnih infekcija kao što su aminoglikozidi.
antibiotici: klormafenikol, demeklociklin, oksitetraciklin, fuzidična kiselina, polimiksini, bacitracin, neomicin, tirotricin, gentamicin, virgianamicin, amikacin i dr.
kemoterapeutici: sulfametizol, mafenid, srebrov sulfadiazin, metronidazol, ciprofloksacin;
antivirotici: idoksuridin, aciklovir, penciklovir, ibacitabin, imikvimod, tromantadin i podofilintoksin

Registar lijekova u RH, 2006

D06        Antibiotici i kemoterapeutici - dermatici
D06A      Antibiotici za lokalnu primjenu
D06AX    Ostali antibiotici za lokalnu primjenu
              gentamicin - Garamycin, Gentamicin
              kloramfenikol + klostridiopeptidaza - Iruxol
              mupirocin - Betrion
              neomicin + bacitracin - Bivacyn
D06B      Kemoterapeutici - dermatici
D06BA    Sulfonamidi
              srebrov sulfadiazin - Dermazin
D06BB    Antivirotici
              aciklovir - Herplex, Virolex
B06BX    Ostali kemoterapeutici
              metronidazol - Rozamet

Antibiotici

Gentamicin
Gentamicin je baktericidni antibiotik iz skupine aminoglikozida. Djeluje na gram-negativne bakterije kao što su Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Enterobacter spp., indol-pozitivni i indol-negativni sojevi proteusa, bakterije iz rodova Klebsiella, Serratia, Citrobacter, Providencia, Campylobacter, Brucella, Moraxella, salmonele, šigele i neke gram-pozitivne bakterije kao što su stafilokoki (također oni koji su otporni na penicilin i meticilin) i Listeria monocytogenes.
U dermatologiji se koristi u obliku masti ili krema u slučajevima primarnih i sekundarnigh bakterijskih kožnih infekcija, infekcija potkoljeničnih ulkusa i inficiranih ozeblina. Iako se gentamicin jako slabo resorbira kroz kožu, kada mažemo vrlo velike površine upaljene kože, gentamicin u organizmu može postići tako visoke koncentracije (4 µg/ml) da djeluje ototoksično, osobito u male djece i starijih osoba. U takvim slučajevima se ne smije koristiti u trudnica. Ponekad, koža može biti lagano nadražena, ali ne treba prekidati liječenje. Rijetko nastaje fotosenzibilizacija.
Registrirani u RH za 2006: Garamycin (KRKA), Gentamicin (BELUPO)

Neomicin
Izoliran je iz kulture Streptomices fradiae 1949 godine. Uglavnom se sastoji od sulfatnih soli parova epimera koji su ornačeni kao neomicin B i neomicin C . Odnos neomicina B i C je promjenljiv. Neomicin A naziva se neamin. Neomicin B i neomicin C razlikuju se samo u stereokemijskoj građi. Neomicini su po građi srodni streptomicinu, ali umjesto 1, 3-gvanidino skupine imaju aminošećerne ostatke. Djeluje na gram negativne bakterije, pa se zato često kombinira s antibioticima koji imaju djelovanje na gram pozitivne bakterije (bacitracin).
Neomicin ima širok spektar djelovanja, ali i vrlo nezgodnu manu da je vrlo otrovan za slušni živac i bubrege. Može izazvati nepovratnu totalnu ili djelomičnu gluhoću. Zato se primjenjuje lokalno, tj u mastima i kapima za oči, za rane, kod infekcija kože, sluznice, uha, oka i sl. Treba istaći da niti neomicin nije imun na pojavu rezistencije. Zbog toga se kombinira sa drugim antibioticima (bacitracin, polimiksin). Osim s njima kombinira se i s lokalnim anesteticima i protuupalnim lijekovima u obliku kapi za oči i masti kod tretmana lokalnih infekcija. Lokalni anestetici zautavljaju bol, a protuupalni lijekovi ublažavaju upalu.
Koristi se u liječenju kožnih bolesti koje su uzrokovane bakterijama, kao što su epidermalne piodermije (skupina impetiga), epidermodermalne piodermije (skupina folikulitisa), prije svega za sprečavanje širenja infekcije, sekundarno inficirane površinske rane, opekline, čirevi, sprečavanje sekundarnih piokoknih infekcija na već prije zahvaćenoj koži (herpes simpleks, herpes zoster, iza uboda insekata itd.) i sprečavanje infekcija postoperativne rane. Dolazi u obliku masti, krema ili posipa.
Uporaba na velikim površinama oštećene kože nije dopuštena, radi mogućnosti sistemske resorpcije i na taj način štetnog djelovanja antibiotika u preparatu. Ne smije se uporabiti na površini koja obuhvaća više od 20 % ukupne površine kože, radi mogućnosti apsorpcije. Sistemska apsorpcija je moguća prije svega, kod uporabe na otvorenim ranama, opeklinama i čirevima. Kod trudnica se smije koristiti samo iznimno, na manjim površinama kože i to kraće vrijeme.
Moguće nuspojave jesu , lokalni nadražaj, otjecanje, svrbež, koprivnjača, kontaktni dermatitis ili superinfekcija. Mogućnost sistemskih nuspojava (štetno djelovanje na bubrege i sluh) kod lokalne primjene je mala, no ne može se posve isključiti.
Registrirani u RH za 2006: Bivacyn (LEK)

Bacitracin
Bacitracin je antibiotik izoliran iz kulture bakterija Bacillus subtilus, a izoliran je 1943. godine. U kliničku upotrebu ušao je 1948. godine. Bacitracin je smjesa sličnih cikličnih polipeptida. Sastoji se od tri komponente - bacitracin A (glavni konstituent), bacitracin B i bacitracin C. Zbog činjenice da uglavnom djeluje na gram-pozitivne bakterije, bacitracin se često koristi u kombinaciji s neomicinom ili polimiksinima, koji djeluju na gram-negativne bakterije. Zbog činjenice da je otrovan za bubrege vrlo se rijetko koristi u obliku injekcija. No, vrlo se često koristi u obliku masti ili posipa radi spriječavanja i liječenja infekcija kože ili oka, pogotovo nakon manjih infekcija. U obliku tableta se koristi samo i isključivo u slučajevima pseudomembranoznog kolitisa kojega uzrokuje bakterija Clostridium difficile.
Bacitracin djeluje bakteriostatski i baktericidno, ovisno o koncentraciji i osjetljivosti bakterija na njega. Blokira ugrađivanje aminokiselina i nukleotida u stijenku bakterije. Bacitracin blokira defosforilaciju C55 - izoprenilpirofosfata što uzrokuje nemogućnost izgradnje peptidnoglikanske stijenke u bakterijama. Također, bakterijske plazmatske membrane bivaju oštećene bacitracinom. Ukoliko je bakterija osjetljiva na bacitracin tada sporo razvija otpornost na bacitracin.
Aktivan je protiv mnogih Gram-pozitivnih bakterija i protiv nekih Gram-negativnih bakterija. Gram pozitivni spektar uključuje stafilokoke, streptokoke, anaerobne koke, klostridije i korinebakterije. Gram negativni spektar uključuje gonokoke, meningokoke te fuzobakterije. Ostali osjetljivi mikroorganizmi jesu Treponema pallidum, T. vincenti i Actinomyces israelii.
Koristi se u liječenju i spriječavanju infekcija kože bakterijama u obliku masti i posipa, često u kombinaciji s ostalim antibioticima ili protuupalnim tvarima (kortikosteroidi).
Uporaba na velikim površinama oštećene kože nije dopuštena, radi mogućnosti sistemske resorpcije i na taj način štetnog djelovanja antibiotika u preparatu. Ne smije se uporabiti na površini koja obuhvaća više od 20 % ukupne površine kože, radi mogućnosti apsorpcije. Sistemska apsorpcija je moguća prije svega, kod uporabe na otvorenim ranama, opeklinama i čirevima. Kod trudnica se smije koristiti samo iznimno, na manjim površinama kože i to kraće vrijeme.
Moguće nuspojave jesu , lokalni nadražaj, otjecanje, svrbež, koprivnjača, kontaktni dermatitis ili superinfekcija. Mogućnost sistemskih nuspojava (štetno djelovanje na bubrege i sluh) kod lokalne primjene je mala, no ne može se posve isključiti.
Registrirani u RH za 2006: Bivacyn (LEK)

Kloramfenikol
Kloramfenikol je niskomolekularni, pretežno lipofilni antibiotik, širokog spektra djelovanja i pogodan je za primjenu na koži. Nekoć je intenzivno primjenjivan i za sustavne infekcije ali zbog izrazite toksičnosti (izaziva jaku aplastičnu anemiju i po život opasne promjene krvne slike - aplaziju koštane srži) primjenjuje se uglavnom lokalno.
Prvi put je izoliran 1947 iz Streptomyces venezuelae. Derivat je dikloroctene kiseline a dio molekule mu je i nitrobenzen.
Mehanizam djelovanja: kloramfenikol snažno prekida biosintezu proteina isključivo u bakterija i to većine G-negativnih i većine G-pozitivnih bakterija. Može djelovati i na one mikroorganizme koji se infiltriraju u same stanice domaćina.
Ako kloramfenikol primijenimo lokalno u obliku masti ili krema tada se postiže dobra terapijska koncentracija kloramfenikola u koži, a prodiranje kroz kožu u krvotok je vrlo malo, stoga ne postoji opasnost od sistemskog djelovanja kloramfenikola.
Dolazi u obliku masti i to u kombinaciji s klostridiopeptidazom. To je enzim koji čisti rane razrađujući nekrotično, odnosno oštećeno tkivo i njegovim uklanjanjem omogućuje granulaciju i rubnu epitelizaciju rane. Klostridiopeptidaza ne oštećuje zdravo tkivo. Time se kloramfenikolu omogućuje potpunije djelovanje.
Koristi se kod tretiranja upaljenih i inficiranih rana, rana koje teško zacjeljuju, razderotina, termičkih i kemijskih opeklina, ozeblina i dr. Ne smije se primjenjivati kod trudnica, dojilja, novorođenčadi (pogotovo nedonoščadi), te kod jetrenih i bubrežnih bolesnika.
Registrirani u RH za 2006: Iruxol (PLIVA)

Mupirocin
Mupirocin je antibiotik širokog spektra djelovanja, namijenjen za lokalnu primjenu na kožu. Mehanizam djelovanja mupirocina je jedinstven. Zasniva se na reverzibilnom i specifičnom vezanju za bakterijski enzim izoleucil-transportnu RNK sintetazu (kompetititivni inhibitor izoleucina) što uzrokuje inhibiciju sinteze RNK i prestanak sinteze bjelančevina. Ovaj mehanizam djelovanja mupirocina pridonosi maloj učestalosti pojavljivanja stafilokoka rezistentnih na mupirocin i izostanku unakrižne rezistencije s ostalim topičkim antibioticima.
Koristi se u obliku masti u liječenju bakterijskih kožnih infekcija kao što su primarne bakterijske infekcije kože (impetigo, folikulitis, furunkuloza) ili sekundarne bakterijske infekcije, dermatoze (ekcem, neurodermitis), različita kožna oštećenja (abrazije, postoperativne rane, ulkus kruris).
Produljena se uporaba masti s mupirocinom ne preporučuje jer može uzrokovati prerastanje rezistentnih uzročnika uključujući i gljivice. Treba izbjegavati primjenu na većim kožnim površinama. Ne smije doći u kontakt s očnom spojnicom i nosnom sluznicom. U trudnoći i tijekom dojenja ga treba izbjegavati, a ako se upotrebljava za liječenje infekcije bradavice dojke, mlijeko valja izdojiti.
U nekih se bolesnika može javiti prolazni lokalni nadražaj (pečenje i bol), koji samo iznimno zahtjeva prekid liječenja. Reakcije preosjetljivosti, kontaktni alergijski dermatitis (crvenilo, otok, svrbež) i osip su rijetki, a nestaju ubrzo nakon prekida liječenja.
Registrirani u RH za 2006: Betrion (PLIVA)

Kemoterapeutici

Srebrov sulfadiazin
Srebrov sulfadiazin je lokalni kemoterapeutik za sprečavanje i liječenje infekcija. U rani se razgrađuje te polako i ravnomjerno oslobađa ione srebra. Oni se vežu na DNA bakterijskih stanica te sprečavaju njihov rast i razmnožavanje, no pri tomu ne oštećuju stanice kože i potkožnog tkiva. Antibakterijski spektar srebrovog sulfadiazina je vrlo širok; djeluje na skoro sve mikroorganizme koji su mogući uzročnici infekcija rane kod opeklina i drugih rana na koži. Srebrov sulfadiazin prodire u nekrotično tkivo i eksudat. Taj učinak je utoliko važniji, jer sistemski antibiotici ne djeluju na bakterije u nekrozi kod opekline, budući je ona isključena iz krvotoka.
Koristi se u liječenju u liječenju i sprečavanju infekcije kod bolesnika s opeklinama. Također, namjenjen je liječenju i sprečavanju infekcija kod vrijedova radi pritiska, vrijedova potkoljenice, ogrebotina te manjih traumatskih rana, kao i kod incizija, drugih čistih rana te kod slobodnih kožnih transplantata.
Ne smije se uporabiti kod nedonoščadi i novorođenčadi, jer može uzrokovati kernikterus. Isto tako, ne smije se uporabiti u kasnoj trudnoći. Iznimno, u trudnoći i dojenju može se uporabiti u pojedinačnim hitnim slučajevima, kada očekivana korist za majku opravdava takav rizik.
S posebnim ga oprezom treba rabiti kod bolesnika koji su preosjetljivi na sulfonamide (radi mogućih alergijskih reakcija), nadalje, kod onih koji imaju prirođeni manjak glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze (naime, poslije uporabe kreme na velikoj površini može nastati hemoliza) i kod bolesnika s oštećenjem jetre i bubrega.
Prilikom dugotrajne uporabe na velikoj površini kože preporuča se kontrola krvne slike, radi moguće pojave leukopenije, trombocitopenije i eozinofilije. Treba izbjegavati uporabu lijeka kod porfirije. Kao i kod svakog lokalnog antimikrobnog sredstva i u liječenju srebrnim sulfadiazinom može se pojaviti superinfekcija.
Što se tiče nuspojava, može se pojaviti nadražaj kože i osjećaj pečenja te kožne reakcije preosjetljivosti sa svrbežom, osipom i fotoosjetljivosti.
Dugotrajna uporaba većih doza može dovesti do neželjenih nuspojava sulfonamida koje se inače opažaju kod njihove sistemske uporabe (mučina, povraćanje, proljev, glositis, bolovi u zglobovima, oštećenje jetre, glavobolja, smetenost, grčevi, kristalurija, oštećenje bubrega, leukopenija, trombocitopenija, eozinofilija).
Registrirani u RH za 2006: Dermazin (LEK)

Aciklovir
Aciklovir spada u skupinu nukleotida i nukleozida, a po kemijskoj strukturi je neka vrsta krnjeg nukleotida. Djeluje protiv virusa Herpes simplex tip 1 i tip 2 (HSV-1 i HSV-2), virusa Varicella zoster (VZV). Kad uđe u stanicu koja je zaražena virusom herpesa aciklovir se biotransformira u djelatni oblik aciklovir-trifosfat. Naime, strukturno je aciklovir-trifosfat vrlo sličan nukleozidu adenozin-trifosfatu koji je sastavni dio DNA. Aciklovir - trifosfat djeluje kao lažni supstrat, a pravi inhibitor za herpesni enzim DNA-polimerazu. Sprječava sintezu herpesne DNA i pritom ne utječe na normalne stanične procese. Time je zakočeno razmnožavanje virusa u stanicama i napredovanje infekcije virusom.
Dermatološki aciklovir namijenjen je lokalnom liječenju infekcija kože uzrokovanih herpes simplex virusima, uključujući primarni i recidivirajući herpes genitalis i herpes labialis.
Pripravci s aciklovirom ne primjenjuju se na sluznicu usta, oka ili vagine. Prije i poslije nanošenja kreme na lezije valja oprati ruke te izbjegavati nepotrebno diranje lezija, kako bi se izbjeglo pogoršanje ili prenošenje infekcije. Tijekom terapije aciklovirom, naročito u osoba s teško oštećenim imunitetom, može doći do pojave rezistentnih herpes simplex virusa, što valja imati na umu u slučaju neuspjeha liječenja.
Aciklovir se nanosi pet puta na dan u razmacima od otprilike 4 sata, izostavljajući primjenu tijekom noći. Liječenje treba trajati 5 dana. Ako nakon 5 dana ne dođe do potpunog nestanka oštećenja kože, liječenje se može nastaviti tijekom još 5 dana.
Pri lokalnoj primjeni aciklovira nuspojave se javljaju vrlo rijetko, među njima najčešće žarenje i peckanje kože na mjestu primjene, a u vrlo malo bolesnika mogu se javiti blagi eritem ili suhoća kože. Prema podacima iz literature, izuzetno rijetko zabilježeni su slučajevi kontaktnog dermatitisa nakon lokalne primjene lijeka u obliku kreme.
Registrirani u RH za 2006: Herplex (BELUPO), Virolex (KRKA)

Metronidazol
Metronidazol je derivat nitroimidazola, kemoterapeutik za dermatološku primjenu. Razarajući DNA i sprečavajući sintezu nukleinskih kiselina, djeluje na mnoge anaerobne bakterije i protozoe, te omogućuje učinkovitu i ciljanu terapiju. Kod rozaceje i steroidnog rozaceiformnog dermatitisa terapija dermatološkim, lokalnim pripravcima s metronidazolom (kreme, masti, gelovi) dovodi do poboljšanja upalnih lezija kože te slabljenja subjektivnih smetnji (suhoća, peckanje i svrbež). Do vidljivih rezultata dolazi nakon tri tjedna od početka provođenja terapije, a objašnjavaju se protuupalnim i imunosupresivnim učinkom metronidazola.
Treba paziti da prilikom nanošenja lijek ne dođe u kontakt s očima. Nakon nanošenja na kožu treba izbjegavati izlaganje suncu. Lokalno primijenjen metronidazol ima nisku toksičnost i dobro se podnosi. Najčešće su nuspojave lokalne reakcije: prolazno crvenilo ili blaža suhoća, pečenje i zatezanje kože. Sistemske nuspojave lokalne terapije nisu primijećene.
Registrirani u RH za 2006: Rozamet (JADRAN Galenski laboratorij)

Podofilin
Podofilin je smola koja se dobiva iz podanka biljke Podophylum peltatum (American Mayapple) iz porodice Berberidacea, iz šuma Sjeverne Amerike. Sjevernoamerički Indijanci su upotrebljavali korijen podofiluma i od njega dobivali smolu kojom su pokušavali liječiti bolesti jetre, aritmije, protiv crijevnih nametnika i za pobačaj. No, i dan danas, neka indijanska plemena ga (zlo) rabe u voodoo obredima.
Glavni aktivni sastojak podofilina jest podofilotoksin, citostatski spoj. Podofilotoksin je tipični mitotski otrov, blokira mitozu stanica. Zanimljivo je da se kemijskom modifikacijom podofilotoksina dobivaju pravi citostatici etopozid i tenipozid koji se koriste u liječenju raznih zloćudnih tumora.
No, podofilin, kao smola, koristi se u raznim dermatičkim pripravcima za liječenje kondiloma i bradavica. Naime, podofilotoksin uzrokuje prestanak rasta i odumiranje kondiloma i bradavica. Ne primjenjuje se oralno jer je štetan za zdravlje. U liječenju od kondiloma i bradavica potrebno je izvjesno vrijeme primjenjivanja. Primjenjuje se u obliku losiona i gelova kojima se premazuju kondilomi i bradavice, dok se okolna koža zaštićena inertnim mastima, kao što je vazelin ili cinkova pasta. Primijenjen na kondilome i bradavice pripravak s podofilinom stoji 4 sata nakon čega se uklanja ispiranjem vodom kako ne bi došlo do prejakih nuspojava. Terapija se obično provodi jednom tjedno tijekom šest tjedana ili dok bradavica ne nestane. Zbog toksičnosti podofilina, na pacijentima ga mogu primjenjivati samo zdravstveni djelatnici.
Pripravke s podofilinom ne smiju koristiti trudnice i dojilje zbog mogućeg štetnog djelovanja podofilintoksina. Pripravci s podofilinom se ne smiju primjenjivati na većoj površini kože kako ne bi došlo do neželjene apsorpcije podofilintoksina kroz kožu u krv. Također, ne smije se primjenjivati u slučajevima kada je koža upaljena i natečena jer se podofilintoksin može puno intenzivnije apsorbirati kroz takvu kožu. Nadalje, pripravak s podofilinom ne smije se držati na koži dulje od 12 sati zbog opasnosti od apsorpcije podofilina. Uobičajene nuspojave događaju se na mjestu primjene jest osjećaj pečenja, crvenilo, bol i oticanje kože. No, uklanjanje kondiloma ne može izliječiti genitalnu infekciju HPV-om. Virusi ostaju u tijelu iako su bradavice i kondilomi uklonjeni.