ZAMJENE ZA KRV I PERFUZIJSKE OTOPINE

U ovu, malo neobičnu skupinu lijekova spadaju pripravci kojima je zajedničko da se primjenjuju u obliku otopina. Tu spadaju infuzijske otopine za nadomještanje krvne plazme, intravenske otopine za parenteralnu prehranu, infuzijske otopine elektrolita, irigacijske otopine (otopine za ispiranje), otopine za peritonejsku dijalizu, razni dodaci intravenskim otopinama te otopine za hemofiltraciju. Također, ovdje svoje mjesto nalaze svi ostali hematološki agensi.
Infuzija je spora i jednakomjerna intravenska ili intraarterijska primjena određene otopine fiziološki aktivne ili inaktivne tvari. Naime, infuzijom se postiže dugotrajan i ravnomjeran ulazak tvari u u obliku otopine direktno u krvotok. To je bitna razlika u odnosu na obične injekcije gdje se primjenjuje mali volumen otopine.
Infuzija se primjenjuje svuda gdje treba postići dugotrajni ulazak velike količine vode u organizam - u slučajevima dehidracije, opeklina, potrebe za nadomještanjem izvanstanične tekućine, kod potrebe da se korigira sastav krvi, hipovolemijskog šoka i gubitka krvne tekućine, kada treba pacijentu, zbog nemogućnosti korištenja probavnog sustava, osigurati neophodne količine hranjivih tvari (parenteralna prehrana), kod potrebe da se lijek primjenjuje dugotrajno pri čemu se održava stalna koncentracija lijeka u krvi i dr.
Infuzija ponajprije, zbog velikog volumena tekućine koja ulazi u krvotok, utječe na sastav krvi. Zbog toga se infuzijom mogu korigirati poremećaji u sastavu krvi, poremećaji elektrolita u krvi i sl. Infuzija također, može poslužiti kao nosač lijekovima, pri čemu se lijek injektira u infuzijski sustav. Lijek, nošen temeljnom infuzijskom tekućinom brzo dospijeva u krvotok.

Zamjene za krvnu plazmu
Najčešće se misli da se zamjene za krvnu plazmu primjenjuju kod velikih krvarenja uslijed trauma ili operacija. U tim slučajevima češća je primjena transfuzije jer se time brži i sigurnije postiže nadoknada cijele krvi, pogotovo kada su u pitanju krvarenja opasna po život. Transfuzija se u pravilu primjenjuje kada je gubitak krvi veći od jedne trećine ukupnog volumena krvi. Stanje koja zahtjeva primjenu zamjena za krv može se svesti pod jedan nazivnik -hipovolemija. U pitanju je smanjenje volumena izvanstanične tekućine koji se očituje kao smanjenje ukupnog volumena krvi. Time dolazi do pada krvnog tlaka i poremećaja u krvotoku - krvi nema dovoljno da bi ispunila sve krvne žile. Hipovolemija se često mijenja nazivom dehidracija - gubitak vode. Ovi pojmovi nisu ekvivalentni, jer je dehidracija širi pojam od pojma hipovolemija. Hipovolemija može nastati kao posljedica teških proljeva (kao u slučaju kolere), teška povraćanja, gubitak tekućine zbog teških opeklina, primjena diuretika bez uzimanja tekućine, zbog izloženosti vrućoj i suhoj klimi bez uzimanja tekućine i teških krvarenja. Često pri tome dolazi do disbalansa elektrolita ili acido-bazične ravnoteže u organizmu.
Često je hipovolemija stanje koje prijeti životu. Gubitak izvanstanične tekućine koji je veći od 10% vodi u cirkulacijski šok - stanje koje se spontano pogoršava zbog mehanizama pozitivne povratne sprege. Ukoliko unesrećeni hitno ne primi tekućinu u obliku infuzije njegov život je u opasnosti.
U svim slučajevima hipovolemije primjenjuju se infuzijske otopine elektrolita ili zamjene za krvnu plazmu. S obzirom da fiziološke otopine elektrolita nisu optimalne za nadomještanje krvne tekućine puno je bolje primijeniti zamjene za krvnu plazmu.
Zamjene za krvnu plazmu dijelimo na homologne zamjene za krvnu plazu (albumin) i koloidne zamjene za krvnu plazmu (dekstran, derivati škroba i želatina) te ugljikofluorni spojevi i hemoglobin krosfumaril. Zbog visoke cijene i česte nedostupnosti otopine albumina puno se češće koriste koloidne zamjene za krvnu plazmu.
Koloidne zamjene za krvnu plazmu moraju imati dobar utjecaj na povećanje volumena krvi, moraju se dovoljno dugo zadržavati u krvotoku, moraju biti biološki indiferentne, ne smiju mijenjati viskoznost krvi, ne smiju uzrokovati učinke na koagulaciju krvi i moraju se moći lako ukloniti iz krvotoka putem bubrega.

Registar lijekova u RH, 2006:

B05A       Krvi i srodni pripravci
B05AA     Zamjene za plazmu i frakcije proteina plazme
               albumin – Albumin, Humani albumin
               dekstran – Soludex
               hidroksietil-škrob – HAES-Steril Albumin
               hidroksietil-škrob + NaCl - Voluven
               frakcije proteina plazme - Octaplas SD

Albumin
Ljudski albumin sadržajno predstavlja više od polovice ukupnih proteina plazme i oko 10% od jetrene aktivnosti oko sinteze proteina. Najvažnije fiziološke funkcije albumina su njegov doprinos osmotskom tlaku krvi i sposobnost prijenosa tvari krvnim optokom. Albumin stabilizira volumen krvi i prenosi hormone, enzime, lijekove i toksine optokom. .
Uobičajena koncentracija albumina je 4-5 g/kg tjelesne težine, od čega je 40-45% intravaskularno, a 55-60% u ekstravaskularnom prostoru
Ljudski je albumin sterilna otopina albuminske frakcije ljudske krvi, a priprema se kao 5%-tna, 12%-tna i 20%-tna otopina. 5% otopina albumina je približno izotonična. Djelovanje albumina počinje odmah po intravenskom davanju, a poluvrijeme života u normalnim uvjetima iznosi prosječno 19 dana. Primjenjuje se u šoku zbog hemoragije, traume, opeklina, infekcija i toksemija. Također se primjenjuje u hipoproteinemijama (smanjena količina proteina u krvi) zbog zatajenja bubrega ili jetre ili zbog pothranjenosti. U hipoproteinemičnih bolesnika s edemima ili u bolesnika s velikim opeklinama primjenjuje se koncentrirani albumin. U hitnim stanjima može poslužiti kao zamjena za krv. Ako se daju velike količine albumina potrebno je kontrolirati protrombinsko vrijeme.
Registrirani u RH za 2006: Albumin (IMUNOLOŠKI ZAVOD), Human albumin (BAXTER), Human albumin (OCTAPHARMA), Humani albumin (BEHRING)

Dekstran
Dekstran je polisaharid sastavljen iz jedinica D-glukoze. Dobiva se fermentacijom otopine saharoze sa sojem Leuconostoc mesenteroides. Nastaje nativni dekstran koji je prevelike molekulske mase, pa se pribjegava rafinaciji dekstrana blagom hidrolizom s mineralnim kiselinama ili enzimom dekstranazom te nastaje klinički dekstran točno određene molarne mase (100 000).
Registrirani u RH za 2006: Soludex (PLIVA)

Želatina
Dobiva se iz goveđih kostiju. Sastoji se od aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Tako dobivena želatina se hidrolizira, hidrolizati se frakcioniraju te dobivaju frakcije manje molekulske mase (35 - 40 000). Dobra strana takve otopine je da je izotonična i izoviskozna sa krvlju. Možemo joj nadzirati sastav, netoksična je, stabilna, a može se primijeniti u svim slučajevima bez obzira na krvnu grupu. U krvotoku se zadržava 24 sata, a nakon toga slijedi eliminacija, metaboliziranje i izlučivanje urinom. Koristi se za primjenu kod šoka i hipovolenije različitih uzroka (gubitak krvi, opekline, infekcije, anafilaksija, toksemija). Također, možemo je kombinirati s velikom brojem drugih lijekova.

Intravenske otopine U skupinu intravenskih otopina spadaju otopine za parenteralnu prehranu, otopine elektrolita i otopine koje izazivaju osmotsku diurezu.

Registar lijekova u RH, 2006:

B05B              Intravenske otopine
B05BA           Otopine za parenteralnu prehranu
                     emulzije masti – Intralipid
                     karbohidrati – Glukoza, Kalorijska otopina, Levuloza
                     aminokiseline – Aminosteril, Aminoveoes
                     aminokiseline, elektroliti - Aminoplasmal
                     alanil-glutamin – Dipeptiven
                     kombinacije aminokiselina – Aminomix I, Salviamin
                     masti, aminokiseline, glukoza - OliClinomel
                     masna emulzija, elektroliti, aminokiseline, glukoza - Kabiven
                     riblje ulje, fosfatidi jaja, glicerol - Omegaven
B05BB           Otopine koje utječu na ravnotežu elektrolita
                     elektroliti – Infusol
                     elektroliti s karbohidratima - Glucosalina
                     natrijev klorid – Izotonična otopina NaCl 0,9%, Sol. NaCl isotonica
                     Ringerova otopina (NaCl, CaCl₂, KCl) - Ringerova otopina
                     Hartmanova otopina (NaCL, CaCl₂, KCl, Na-laktat) - Složena otopina Na-laktata
B05BC           Otopine koje izazivaju osmotsku diurezu
                     manitol – Manit

Otopine za parenteralnu prehranu
Parenteralna prehrana jest prehrana putem direktne infuzije hranljivih tvari u krvotok. Provodi se onda kada je prehrana pacijenta putem normalnog uzimanja hrane nemoguća ili kada je nedostatna - kod kirurških operacija, u kaheksiji, pri gubitku bjelančevina zbog opeklina, u dugotrajnome besvjesnome stanju. Otopine za perenteralnu prehranu podrazumjevaju otopine aminokiselina, šećera kao što su glukoza, fruktoza i ksilitol, ili su u pitanju emulzije masnih tvari.
Otopine aminokiselina sadržavaju sve esencijelne, poluesencijalne i neesencijalne aminokiseline izmješane u balansiranim omjerima kako bi njihovo iskorištenje bilo optimalno. Također, sadržavaju i sve neophodne elektrolite (minerale), organske kiseline i ugljikohidratni izvor u obliku nekog šećera ili šećernog alkohola. Ove otopine se koriste kod slučajeva kaheksije i slabosti kako bi se ispravio negativni dušični balans. Osim čistih aminokiselina mogu se koristiti i hidrolizati visokovrijednih proteina.
Otopine koje sadržavaju samo ugljikohidrate obično sadržavaju glukozu ili kombinaciju glukoze i ostalih šećera poput fruktoze ili šećerne alkohole poput ksilitola. Koriste se kod stanja koja zahtijevaju djelomičnu ili potpunu parenteralnu prehranu (npr. predoperativno i postoperativno, maldigestija, malapsorpcija, anoreksija i dr.). Čiste izotonične infuzije glukoze koriste se u slučajevima hipoglikemije i kao osnovna otopina za primjenu lijekova i elektrolita intravenskom infuzijom. Hipertonične otopine glukoze u obliku injekcija koriste se, pak za brzo ispravljanje hipoglikemije (hiperinzulinemija, inzulinski šok, predoziranje peroralnih antidijabetika, akutno otrovanje alkoholom, adrenalna kriza, simptomatska hipoglikemija u djece, nedostatak glukagona, akutna i kronična teža oštećenja jetrenoga parenhima) ili kao kao sklerozans (varikozne vene, nastanak adhezivnoga pleuritisa...) te u liječenju akutne porfirije i ektopijske trudnoće.
U slučajevima da uporaba glukoze kao jedinog sastojka ugljikohidratne otopine nije moguća tada se koriste otopine fruktoze. Fruktoza je monosaharid koji se u organizmu (ponajviše u jetri) prerađuje u glukozu, ali polagano. Primjenjuje se kod onih osoba kod kojih je pojava hiperglikemije opasna. Davanjem fruktoze osigurava se energija bez javljanja hiperglikemije.
Emulzije masti su bijele, poput mlijeka neprozirne tekućine, a sadržavaju pročišćene prirodne masne tvari, poput sojinog ulja i fosfolipida iz jaja te glicerol. Fosfolipidi iz jaja emulgiraju ulje i stvaraju sitne kapljice masnoće približne veličine poput prirodnih hilomikrona. Koriste se u slučajevima kada je pacijentu neophodno dati veće količine energije (npr. kaheksija kod tumorskih bolesti) ili kad se nalazi u stanju nedostatka esencijalnih masnih kiselina zbog neadekvatne apsorpcije iz crijeva. Takva stanja jesu tumori probavnih organa ili kronične probavne bolesti poput ulceroznog kolitisa ili terminalnog ileitisa. Također, infuzije emulzija masti mogu poslužiti kao nosač kod česte intravenske primjene lipofilnih lijekova.
Sve parenteralne otopine i emulzije mogu se kombinirati - kombiniranje je individualno i ovisi o stanju i potrebama svakog

Alanil-glutamin
Alanil-glutamin dipeptid je aminokiselina alanina i glutamina. Ovaj oblik glutamina je značajan jer je stabilan u vodenim otopinama, stoga je takav dipeptid idealan kao izvor glutamina u obliku intravenske otopine. Glutamin je jedna od najznačajnih aminokiselina potrebnih ljudskom organizmu. Iako je najprije bila smatrana čisto neesencijalnom aminokiselinom, danas se, s obzirom na važnost u organizmu, glutamin smatra "uvjetno esencijalnom" aminokiselinom.
Naime, kod pacijenata kod kojih u metabolizmu dominira kataboličko stanje - razgradnja vlastitih, ponajprije mišićnih, proteina i njihovo iskorištavanje za energetske potrebe izrazito je povećana potreba za glutaminom. Naime, glutamin je glavni izvor energije među aminokiselinama, stoga se on najviše iskorištava u stanjima katabolizma. Ali, on je i važan kao nutrijent u rastu limfocita i makrofaga. Stoga stanje katabolizma može vrlo brzo oštetiti imunološki sustav organizma. Također, glutamin je važan za normalnu funkciju crijeva.
Koncentrirana otopina alanil-glutamina može se primijeniti u stanjima kroničnih ili akutnih infekcija, transplantacija koštane srži, bolesti crijeva, infektivnog enteritisa, enterokolitisa, kaheksije u slučajevima uznapredovale zloćudne tumorske bolesti i stanja imunodeficijencije kao što je AIDS, kemoterapije, radijacijska bolest.
Registrirani u RH za 2006: Dipeptiven (FRESENIUS KABI)

Otopine elektrolita
Pod pojmom elektrolita podrazumijevamo soli čiji ioni jesu važni sastojci krvne plazme i izvanstanične tekućine. U te ione ubrajamo natrijeve, kalijeve, kalcijeve i magnezijeve katione te kloridne, acetatne i laktatne anione. Disbalans i gubljenje ovih elektrolita vrlo je ozbiljna patološka situacija. U takvim slučajevima poremećena je funkcija brojnih organa (živčani sustav, mišići, srce) čiji normalni rad direktno ovisi o pravilnoj koncentraciji minerala u krvi i izvanstaničnoj tekućini. Najčešće se javlja kod opeklina, gubitka soli putem znojenja, jakih proljeva i dr. U svim slučajevima disbalansa elektrolita potrebno je hitno primijeniti infuzije elektrolita radi brzog ponovnog uspostavljanja elektrolitne ravnoteže. Otopine elektrolita sadržavaju sve potrebne soli natrijevog, kalijevog, kalcijevog i magnezija kloridna te natrijev laktat i acetat pomiješane u takvom omjeru koji će osigurati sličan sastav kao što ga ima i izvanstanična tekućina tj. krvna plazma. Osim tih soli neke otopine elektrolita sadržavaju i određeni monosaharidni energent, poput glukoze ili fruktoze.
Registrirani u RH za 2006: Infusol (PLIVA), Glucosalina (HZTM),

Otopine koje izazivaju osmotsku diurezu
Osmotska diureza ili forsirana diureza poseban je terapijski zahvat koji se primjenjuje u svim slučajevima kada je potrebno brzo i obilno izlučivanje tekućine iz organizma putem bubrega. To su stanja poput edema, pogotovo edema mozga, povišenog intrakranijalnog tlaka, napada glaukoma, kada treba što je moguće prije smanjiti ukupan volumen krvi te kod zatajenja bubrega. Forsirana diureza vrlo se često primjenjuje kod brojnih slučajeva trovanja raznim otrovima. Forsiranom diurezom dolazi do izlučivanja velike količine tekućine kroz bubreg, a s njom odlaze i otrovne tvari. Forsiranom diurezom mogu se uklanjati neki lijekovi, etilenglikol i ugljični monoksid.
Kao agensi za izazivanje forsirane diureze koriste se manitol i urea, s tim da se manitol koristi daleko češće.

Manitol
Manitol je šećerni alkohol niske molekularne mase. Kisele je reakcije (srednja vrijednost pH = 5,8). Zanemarive je energetske vrijednosti. Djeluje kao osmotski diuretik. Zadržava se u izvanstaničnom prostoru i zbog povećanog osmolariteta povlači vodu iz stanica u intersticij i intravaskularni prostor. Manitol se veoma brzo izlučuje pa izaziva veoma jaku diurezu uspostavljanjem brze glomerularne filtracije i izostankom reapsorpcije popratne izoosmotske količine vode. Povećana osmolarnost bubrežne tubularne tekućine sprječava reapsorpciju vode i natrija. Povećava se i izlučivanje klorida i hidrogenkarbonata, a u manjoj mjeri kalija, kalcija i magnezija. Vrijednost pH mokraće se ne mijenja. Dolazi kao infuzijska hipertonična otopina u koncentraciji od 20% i 10 %.
Registrirani u RH za 2006: Manit (PLIVA)

Irigacijske otopine
Irigacija je drugi naziv za ispiranje. Irigacija se provodi u svim slučajevima kad je neophodno uklanjanje nečistoća, mikroorganizama ili nepotrebnih čestica i tekućina sa rana ili unutrašnjosti organizma, pogotovo tijekom kirurških operacija. Za uklanjanje mikroorganizama koriste se otopine antiinfektiva poput 0,1%-tne otopine etakridinijevog laktata (otopina "Rivanola" koja se najčešće koristi za antiseptičko ispiranje rana), ali i nekih drugih antiseptika ili antibiotika poput neomicina. Kod ispiranja gdje nije potrebna prisutnost antiseptika koriste se fiziološka otopina ili tzv "Ringerova otopina"

Registar lijekova u RH, 2006:

B05C             Irigacijske otopine
B05CB           Otopine soli
                     natrij-klorid – Sol. NaCl isotonica
                     kombinacija soli – Sol. NaCl comp., Ringer
B05CX           Ostale irigacijske otopine
                     otopina za urološko ispiranje – Purisole SM

Fiziološka otopina
Fiziološka otopina zapravo je najjednostavnija moguća tekućina za primjenu u medicini. Kako je direktna primjena čiste vode u medicinske svrhe isključena zbog hipoosmolarnosti i mogućeg izazivanja hiperhidratacije za ispiranje se koristi fiziološka otopina. To je izotonična 0,9%-tna otopina natrijevog klorida u posebno pročišćenoj, sterilnoj i apirogenoj vodi ("aqua pro injectione"). Fiziološka otopina je izotonična u odnosu na izvanstaničnu tekućinu (308 : 280 mosm/l), a kisele je reakcije (srednja vrijednost 5,8). Koristi se kod izotonične dehidracije, za nadoknađivanje izvanstanične tekućine, kod metaboličke alkaloze zbog gubitka vode i soli, za ispiranje mokraćnog mjehura, za ispiranje rana i vlaženje zavoja, za ispiranje katetera i sistema za transfuziju te za pripremu sistema za dijalizu. Također, može se koristiti kao blagi dekongestiv (kod začepljenog kosa) i to u slučajevima kada primjena nazalnih dekongestiva - simpatomimetika poput efedrina, oksimetazolina, nafazolina ili tetrizolina nije moguća ili nije primjerena (kod malene djece).
Registrirani u RH za 2006: Sol. NaCl isotonica (PLIVA)

Ringerova otopina
Ringerova otopina jest kombinirana infuzijska otopina natrijevog klorida, kalijevog klorida, kalcijevog klorida i natrijevog hidrogenkarbonata u kojoj je omjer koncentracija prisutnih elektrolita fiziološki usklađen s potrebama organizma, što omogućuje njenu široku primjenu, prvenstveno za nadoknadu tekućine. Kisele je reakcije (srednja vrijednost pH = 6,0). Ime je dobila po svojem autoru, Sydneyu Ringeru koji je istraživao kako pripraviti otopinu soli koja će biti prikladna kao medij za organe i u kojoj će žablje srce moći raditi i van organizma. Godine 1882. kombinirajući natrijev, kalijev i kalcijev klorid te natrijev hidrogenkarbonat dobio je tu otopinu koja je u konačnici dobila ime po njemu. Osim tog naziva koriste se još i nazivi Lockeova otopina, Tyrodova otopina ili Locke-Ringerova otopina. Koristi se za ispiranje, ali i za privremeno nadoknađivanje tekućine i elektrolita pri hipotoničnoj i izotoničnoj dehidraciji, kod metaboličke alkaloza s hipokloremijom i kao osnovna otopina za davanje elektrolitskih koncentrata i kompatibilnih lijekova.
Registrirani u RH za 2006: Sol. NaCl comp. (PLIVA), Ringer (HZTM)

Za urološko ispiranje, tj. za ispiranje urološkog trakta koristi se posebna otopina manitola i sorbitola. Ona nalazi primjenu kod svih zahvata kada je potrebno ispirati mjehur, i uretru - kirurških zahvata na prostati (pri transuretralnoj resekciji prostate), mokraćnom mjehuru te kod litotripsije. Litotripsija je postupak drobljenja kamenca u mokraćnom mjehuru. Nekada se ona obavljala uz pomoć posebnog kirurškog alata koji se uvlačio u mjehur kroz uretru, a danas koncentriranjem ultrazvučnih valova na kamenac pri čemu dolazi do mrvljenja kamenca u fini pijesak koji se potom ispire.
Registrirani u RH za 2006: Purisole SM (FRESENIUS KABI)

Otopine za peritonejsku dijalizu
Peritonejska dijaliza medicinska je intervencija koja u bolesnika sa zatajenjem bubrega, služi za uklanjanje toksičnih tvari nastalih u metaboličkim procesima u stanici, a koji se normalno izlučuju putem bubrega. Također, peritonejska dijaliza služi regulaciji i održavanju elektrolitske i acidobazne ravnoteže. Tijekom peritonejske dijalize putem katetera u peritonejsku šupljinu se ubrizgava posebna otopina za peritonejsku dijalizu. Ona se obično sastoji od glukoze, natrijevih, kalcijevih i magnezijevih soli laktata i klorida. Izmjena tvari između otopine i peritonejskih kapilara bolesnika odvija se na principu difuzije i osmoze kroz peritonejsku membranu. Peritonejska otopina je nakon nekoliko sati zasićena toksičnim tvarima pa se mora promijeniti. Osim iona laktata (prekursor bikarbonata), koncentracija ostalih elektrolita u otopini izjednačava se sa koncentracijom istih u plazmi. Dušični spojevi, nastali kao posljedica stanične mijene tvari, a koji se nalaze u previsokoj koncentraciji u krvi, prelaze (difundiraju zbog gradijenta koncentracije) peritonejsku membranu i završavaju u peritonejskoj otopini. Osmotski gradijent omogućuje i prijelaz viška vode iz plazme u peritonejsku otopinu. Na taj način se rješava problem hiperhidratacije, zapažen u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega.
Glukoza iz peritonejske otopine se apsorbira u krv i dalje metabolizira putem uobičajenih metaboličkih procesa. Indikacije za izvođenje peritonejske dijalize su akutno i kronično zatajenje bubrega, zadržavanje znatne količine vode u organizmu, poremećaj ravnoteže elektrolita, a i otrovanje lijekovima, ali samo kada nije moguće provesti primjereniju terapiju. Korištenje peritonejskih otopina naročito je korisno u kontroli serumskih vrijednosti kalcija i fosfata u bolesnika sa zatajenjem bubrega, a koji koriste preparate za vezanje fosfata na bazi kalcija i magnezija.
Registrirani u RH za 2006: CAPD (FRESENIUS), Dianeal PD (BAXTER), Balance (FRESENIUS MEDICA CARE)

Dodaci i.v. otopinama
Tijekom davanja infuzija, pri operacijama ili u nekim drugim situacijama, može doći do stanja kada je pacijentu potrebno primijeniti određenu količinu nekih elektrolita ili nekih tvari bez povećanja volumena krvi. Tada se primjenjuju injekcije koncentriranih, hipertoničnih otopina raznih elektrolita, aminokiselina (arginina, glutamina ili lizina) ili vitamina.

B05X             Dodaci iv. otopinama
B05XA           Otopine elektrolita
                     kalijev klorid – Kalij klorid
                     natrijev hidrogenkarbonat – Natrij-hidrogenkarbonat
                     kalcijev klorid - Kalcij-klorid
                     magnezijev sulfat - Magnezij-sulfat

Kalij klorid dolazi u obliku koncentrirane otopine (1 mol/L), a primjenjuje se intravenski nakon odgovarajućeg razrjeđenja. Primjenjuje se kada je potrebno načiniti korekciju hipokalijemije (sa ili bez hipokloremije), u stanjima hipokalijemične i hipokloremične alkaloze, manjka kalija zbog raznih uzroka (jako povraćanje i proljev, neodgovarajuća prehrana, dugotrajna uporaba diuretika ili kortikosteroida) te trovanja glikozidima digitalisa.
Registrirani u RH za 2006: Kalij klorid (PLIVA), Kalij klorid (HZTM)

Natrijev hidrogenkarbonat
Hidrogenkarbonatni ion, HCO₃^- dio je najvažnijeg izvanstaničnog puferskog sustava CO₂/HCO₃^-. Primjenom otopine natrijeva hidrogenkarbonata veže se višak vodikovih iona pa se postiže brza korekcija poremećene acidobazne ravnoteže. Primjenjuje se u situacijama metaboličke acidoze, hiperkalijemije, hiperkloremične hiponatrijemije, otrovanjima salicilatima i barbituratima, bubrežne tubularne acidoze, cistinurije, respiratorne acidoze i dr.
Registrirani u RH za 2006: Natrij-hidrogenkarbonat (PLIVA), Natrij-hidrogenkarbonat (HZTM)