PRIPRAVCI S UČINKOM NA KRV I
KRVOTVORNE ORGANE  Ako je išta u čovjekovom organizmu simbol života onda je to krv. Krv je tekuće tkivo koje ispunjava krvne žile. Svojim gibanjem osigurava vezu između svih organa, tkiva i stanica, kojima dovodi kisik i druge hranljive tvari potrebne za odvijanje različitih metaboličkih procesa. Istovremeno oni se preko nje oslobađaju raspadnih produkata i prenose do ekskretornih organa koji ih eliminiraju (bubrezi, pluća). Stoga je krv veliki humoralni integrator organizma i zajedno sa žilama čini (uz živce) najvažniju infrastrukturu organizma.
Krv se sastoji iz plazme i krvnih stanica, koje se mogu izdvojiti centrifugiranjem krvi (ako je krv prethodno tako pripremljena da se ne zgrušava). Volumen staničnih elemenata krvi normalno iznosi 45% cjelokupne količine krvi (taj volumen se naziva hematokrit): stanični elementi jesu crvena krvna zrnca (eritrociti), bijela krvna zrnca (leukociti) i krvne pločice ili trombociti.
Uloga eritrocita jest prenošenje kisika iz pluća svim tkivima u organizmu, leukociti su dio obrambenog (imunog) sustava, dok trombociti sudjeluju u zgrušavanju krvi. Cjelokupna krvna masa čini 5-8% tjelesne težine čovjeka., ili oko 5 litara.
Nakon centrifuge krvi ostaju dva sloja: donji čine krvne stanice, a gornji čini plazma. Plazma ima složeni sastav, jer u vodenoj otopini susrećemo mineralne soli (ponajviše natrijev klorid), proteine i aminokiseline, glukozu, organske kiseline, kolesterol, vitamine, hormone i plinove. Ako se centrifugira krv koja se spontano koagulira
dobiva se serum koji ima isti sastav kao i plazma, osim što serumu nedostaje fibrinogen koji se tijekom zgrušavanja krvi pretvara u netopivi fibrin.
S obzirom na to ulaze li ili ne ulaze u krv lijekove dijelimo na sistemske i lokalne. Lokalni pripravci su svi oni pripravci koji
uglavnom ne ulaze u krv nego se zadržavaju samo na jednom određenom ograničenom području organizma. To su, na primjer, masti, kreme, gelovi, vaginalete. očne kapi, kapi za uši i nos. Dakako, u skupinu lokalnih lijekova spadaju i neki lijekovi koje unosimo u probavni sustav ali se iz njega malo ili nimalo apsorbiraju (neki antacidi, antiinfektivi, medicinski ugljen i sl.). U suštini svi lijekovi koji ulaze u krv bilo rektalno, sublingvalno, putem probavnog sustava ili parenteralno (injekcijom) imaju većeg ili manjeg učinka na krv. Dakako, pod lijekovima s učinkom na krv i krvotvorne organe mislimo na užu skupinu lijekova i to:
Čimbenik |
Uobičajno ime |
Mjesto sinteze |
I |
Fibrinogen |
Jetra |
II |
Protrombin |
Jetra |
III |
Tkivni tromboplastin |
Tkivne stanice |
IV |
Kalcijevi ioni |
|
V |
Proakcelerin, labilni
čimbenik, AC-globulin
(Ac-G) |
Uglavnom jetra |
VI |
Aktivirani proakcelerin
(aktivirani čimbenik V) |
Jetra |
VII |
Prokonvertin |
Jetra |
VIII |
Antihemofilijski globulin A |
Jetra, slezena, RES |
IX |
Antihemofilijski globulin B
(Božićni čimbenik) |
Jetra |
X |
Stuart Prowerov čimbenik |
Jetra |
XI |
Preteča plazmatskog
protoplazmina (PTA) |
? |
XII |
Hagemanov čimbenik |
? |
XIII |
Čimbenik stabiliziranja
fibrina |
Jetra |
XIV |
Fletcherov čimbenik,
prekalikrein |
? |
XV |
Fitzgeraldov čimbenik,
kininogen velike
molekulske mase |
? |
TF3 |
Trombocitni čimbenik |
Trombociti |
|
 antitrombotike - lijekove za sprječavanje zgrušavanja krvi
antihemoragike - lijekove za poticanje zgrušavanja krvi
antianemike - lijekove za liječenje anemija (slabokrvnosti)
zamjene za krv i perfuzijske otopine
Koagulacija
Koagulacija krvi je prirodni proces koji se događa u slučaju oštećenja krvnih žila. Rezultat tog procesa je formiranje ugruška i zaustavljanje krvarenja. Koagulaciju mogu pokrenuti kako agregacija trombocita tako i ozljeda tkiva (krvnih žila). Trombociti pri agregaciji ili/i ozljeda tkiva pokreću cijeli niz kaskadnih reakcija među proteinima koji se nalaze u krvi (čimbenici zgrušavanja krvi), što u konačnici vodi prelasku fibrinogena u fibrin monomer te stabilni krvni ugrušak.
Čimbenici zgrušavanja su proteini, proizvodi ih uglavnom jetra, a ima ih 16:
Upravo zbog brojnih čimbenika zgrušavanja krvi koagulaciju krvi može pokrenuti čak i malena ozljedica, a komplicirani sustav čimbenika zgrušavanja zapravo
predstavlja pojačalo eventualno slabog signala za zgrušavanje. Dakako, u koagulaciju krvi su ugrađeni mehanizmi obuzdavanja koagulacije koji
sprječavaju suviše obuhvatnu koagulaciju koja bi uzrokovala koagulaciju većine krvi u organizmu, a što bi bilo fatalno. Također, postoji i proces zvani fibrinoliza koja uzrokuje otapanje ugruška. Taj proces se događa tijekom zarastanja rane i popravka tkiva.
Neki čimbenici zgrušavanja krvi (II, VII, IX i X) za svoju sintezu u jetri
zahtijevaju prisutnost fitomenadiona koji se još naziva i vitamin K. Stoga bilo kakvo ometanje vitamina K uzrokovat će i ometanje procesa koagulacije krvi.
Koagulacija krvi se, zapravo, događa svakodnevno u organizmu čak i kad to ne
primijetimo, jer stalno je potrebno sanirati sitne ozljede u tkivima koje se na prvi pogled i ne
primijete (unutarnje ozljede). Koagulacija se može pokrenuti i unutar žila ukoliko postoji ozljeda endotela krvne žile (primjerice kod ateroskleroze). Proces koagulacije može krenuti unutarnjim putem (inicirana u samoj krvi) ili vanjskim putem (ozljeda tkiva - bilo samih krvnih žila ili ostalog tkiva).
datum zadnje izmjene:
06.04.2006
|
