Prije tridesetak godina praktički nije bilo učinkovitijih lijekova za tretiranje gastritisa, peptičkog ulkusa i ostalih peptičkih bolesti od antacida i bizmutovih spojeva. Onda su se, sedamdesetih godina prošlog stoljeća pojavili prvi lijekovi koji su bili nešto sasvim novo. Učinkovitost tih lijekova bila je revolucionarna.

Registar lijekova u RH, 2006:

A02B      Pripravci za liječenje peptičkog ulkusa i GERB
A02BA    Antagonist H2 receptora
              cimetidin - Belomet
              ranitidin  - Peptoran, Pylorid, Ranital, Ranisan, Ranix, Ranitidin
              famotidin – Famosan, Pro-Famosal, Ulfamid
A02BC    Inhibitori protonske pumpe
              omeprazol – Loseprazol, Ortanol, Target plus, Ultop, Ulzol
              pantoprazol - Controloc, Zipantola
              lanzoprazol – Lanzul, Lanzul S
              esmeprazol – Nexium

Antagonisti H₂ receptora
Fiziolozi su uvidjeli da je za želučano lučenje jako bitan spoj histamin. On potiče lučenje želučanog soka i smatralo se da bi blokadom njegovog djelovanja došlo do značajnog pada intenziteta lučenja HCl u želucu. Karakteristično je da se histamin veže za dvije vrste receptora:
H₁ receptori - nalaze se posvuda u organizmu a najviše u koži. Vezanje histamina na te receptore uzrokuje početak alergijske reakcije. Nalaze se i u mozgu. Lijekovi koji se vežu na te receptore nazivaju se antihistaminici i služe u terapiji alergija.
H₂ receptori - nalaze se samo u parijetalnim stanicama želuca i vezanje histamina na te receptore potiče parijetalne stanice na lučenje želučanog soka.
Dakako, trebalo je pronaći lijek koji bi se specifično vezao samo za H₂ receptore, blokirali ih (inaktivirali) i tako spriječili vezanje histamina za njih, i posljedično lučenje želučanog soka.
Prvi takvi lijekovi bili su burimamid i metiamid, ali su ubrzo napušteni zbog slabe učinkovitosti i velike otrovnosti. Veliki terapijski proboj dogodio se dolaskom cimetidina, lijeka koji je bio dovoljno učinkovit uz relativno nisku toksičnost. Danas je i cimetidin umnogome zamijenjen puno učinkovitijim i sigurnijim lijekovima kao što su ranitidin i famotidin. U svijetu osim njih postoje još i nizatidin, roksatidin i niperotidin.

Cimetidin
Kada se sedamdesetih godina prošlog stoljeća pojavio (Tagamet) bio je prava senzacija. Prvi lijek koji je učinkovito liječio peptički čir, učinkovitije nego bilo koji lijek do tada. Cimetidin blokira H₂ receptore uzrokujući pad lučenja HCl, povisuje pH želuca i tako omogućava da je nadražena ili oštećena sluznica želuca obnovi. Također kod gastritisa pomaže da se zaliječi bolest i ne pređe u ulkus. Koristi se i kod GERB-a i kod Zollinger-Ellisonovog sindroma.
Nuspojave mogu biti mučnina, dijareja, a za cimetidin je karakteristično da ima antiandrogeni efekt te se može javiti impotencija i ginekomastija. Može blokirati jetreni enzim citokrom P-450, te na taj način omesti metabolizam ostalih lijekova. Cimetidin je ipak, dosta toksičan i može oštetiti jetru i bubrege, narušiti krvnu sliku, a mogući su i poremećaju rada srca. Stoga cimetidin danas sve više ustupa mjesto novijim i manje toksičnim lijekovima kao što je ranitidin.
Registrirani u RH za 2006: Belomet (BELUPO)

Ranitidin
Strukturni prijelaz sa cimetidina na ranitidin donosi puno novosti. Imidazolska skupina zamijenjena je furanskom, a cijanogvanidinska zamijenjena je nitrogvanidinskom skupinom. Na furanu je i drugi lanac koji sadrži dušik. Rezultat je najbolji blokator H₂ receptora! Za djelovanje je potrebna sedam puta manja doza od cimetidina, a deset je puta manje toksičan. Ranitidin je blokator H₂ receptora koji se najviše koristi. U propisanim dozama snažno koči bazalnu i stimuliranu sekreciju želučane kiseline te znatno smanjuje količinu želučanog soka i sadržaj pepsina. Terapijski učinak započinje brzo i traje razmjerno dugo. Najviša se koncentracija u plazmi postiže dva do tri sata nakon oralne primjene. Pojedinačna doza od 150 mg uspješno koči kiselu želučanu sekreciju tijekom 12 sati. Jedna večernja doza od 300 mg dostatna je za održavanje povišene pH vrijednosti tijekom cijele noći i sljedećeg dana. Za razliku od cimetidina ranitidin se ne veže za jetreni enzim citokrom P450 te stoga uglavnom ne ometa metabolizam drugih lijekova, što je jako važno ako znamo da mnogi pacijenti moraju uz peptičke bolesti liječiti još neku bolest. Zanimljivo je da se u nekim pripravcima ranitidin kombinira s bizmutovim citratom, pa se dobiva kombinacija antacida i blokatora H₂ receptora.
Registrirani u RH za 2006: Peptoran (PLIVA), Ranital (FARMAL), Ranix (JADRAN Galenski laboratorij), Ranisan (PRO.MED.CS), Ranitidin (PLIVA KRAKOW)

Famotidin
Famotidin ima dosta drukčiju strukturu od svojih prethodnika. Prsten imidazola tj. furana sad je zamijenjen tiazolom, umjesto nitro skupine na gvanidinskoj skupini sada imamo sulfanilamidsku skupinu. Lijevi lanac, je također izmijenjen. Treba napomenuti da je famotidin nešto toksičniji od ranitidina. U bolesnika s težim oštećenjima funkcije bubrega i jetre potrebno je prilagođavanje doze. Koristi se u liječenju istih bolesti kao i cimetidin i famotidin, s tim da je potentniji jer se koristi u dozi od samo 40 mg.
Registrirani u RH za 2006: Pro-Famosal (PRO. MED. CS) Famosan (ALKALOID), Ulfamid (KRKA)

Inhibitori protonske pumpe
Iako su antagonisti H₂ receptora umnogome poboljšali liječenje ulkusnih bolesti bilo je jasno da oni ne mogu najučinkovitije riješiti problem hipersekrecije HCl u želučanom soku. Naime, histamin nije jedini podražaj na lučenje HCl. Postoji više načina poticanja želučane sekrecije. Međutim, samo je jedan način lučenja HCl u lumen želuca. Preko protonske pumpe. U pitanju je transmembranski kotransporter na unutrašnjoj površini parijetalne stanice i okrenut je prema lumenu želuca. U enzimskom smislu to je ATP-aza (troši ATP), a glavna mu je svrha aktivni transport H⁺ iona u lumen stanice i to nasuprot gradijentu koncentracije. Umjesto njegovog pozitivnog naboja ulazi kalijev ion koji kompenzira naboj. Zato se taj transporter naziva još i H⁺/K⁺- ATP-aza. Kalij se poslije prebacuje zajedno sa kloridnim ionom natrag u lumen želuca tj. on samo cirkulira. Konačni neto promet je izlazak H⁺ i Cl^-u lumen želuca, odnosno lučenje HCl. Ukoliko bi blokirali taj ključni protein nikakav podražaj ne bi mogao rezultirati lučenjem HCl. HCl nema alternativnog izlaza!
Omeprazol , pantoprazol i lanzoprazol blokiraju taj sustav ireverzibilno što znači da jednom blokirani enzim više ne može "odblokirati". Da bi ponovo mogla lučiti HCl parijetalna stanica mora sintetizirati novu protonsku pumpu. A za to treba vremena. Stoga je jasno da će takvi lijekovi biti vrlo uspješni za liječenje svih bolesti gdje je hipersekrecija želučane sluznice problem. Trenutno su inhibitori protonske pumpe najbolje rješenje peptičkih bolesti.

Omeprazol
Omeprazol se, strukturno gledano, sastoji od indolskog dijela i piridinskog dijela povezanih –SO-CH₂- mostom. Sliči sulfonamidima, ali nije sulfonamid. Koristi se kao inhibitor protonske pumpe i prvi je kao takav uveden u terapiju, a koristi se još uvijek.
Omeprazol je prolijek. To znači da se u organizmu metabolizira i prelazi u aktivnu formu. Naime, u kiselom mediju pretvara se u ciklični sulfonamid koji reagira s protonskom pumpom i ireverzibilno se veže preko disulfidnog mosta i trajno je inhibira.
Unijet oralno omeprazol dolazi u acidorezistentnim tableticama koje se otope tek nakon ulaska u duodenum. Resorbira se u krv u zatim stiže u parijetalne stanice. Bioraspoloživost mu tijekom višestrukog uzimanja postupno raste do 60%, metabolizira se, i izlučuje uglavnom preko bubrega. Omeprazol se oralno primjenjuje za liječenje akutnog i kroničnog ulkusa želuca i dvanaesnika, gastritisa s hiperaciditetom, lijekovima izazvane želučane tegobe. Parenteralno se koristi za profilaksu i terapiju stresnog ulkusa, krvarenja iz erozija ili ulceracija u gornjem dijelu GIT-a, Zollinger-Ellisonovog sindroma (tumor gušterače s hiperprodukcijom gastrina) te za liječenje teškog akutnog i kroničnog oblika ulkusnih bolesti. Doze su: 20-60 mg jednom dnevno. Veže se na CYP enzime i može ući u interakcije s ostalim lijekovima.
Registrirani u RH za 2006: Loseprasol (PRO. MED. CS.), Ortanol (LEK), Target plus (BELUPO), Ultop (KRKA), Ulzol (PLIVA)

Pantoprazol
Usavršavanjem omeprazola došlo se do novih i savršenijih inhibitora protonske pumpe. Takav je i pantoprazol. Pantoprazol ima dva fluora na metoksi skupini smještenoj na indolu, te jednu metoksi skupinu manje na piridinu. Pantoprazol se aktivira samo u izrazito niskom pH te je zato bolji od omeprazola. Koristi se za liječenje težih oblika peptičkog ulkusa i GERB-a.
Važno je napomenuti da dolazi i u obliku intravenskih injekcija koje se koriste u bolnicama za liječenje teških oblika peptičkih bolesti.
Pantoprazol ulazi u metabolizam preko citokrom P 450 enzimskog sustava u jetri, tako da se ne isključuje mogućnost interakcije s lijekovima koji metaboliziraju putem istog enzimskog sustava. Ali za sada nema evidencije da se tako nešto i događa.
Registrirani u RH za 2006: Controloc (ALTANA PHARMA), Zipantola (PLIVA)