PRIPRAVCI S UČINKOM NA ŽUČ I JETRU

Jetra je jedan od najvitalnijih organa ljudskog organizma, najveća žlijezda organizma. Ali, malo je reći da je jetra tek žlijezda - ona je svojevrsna biokemijska tvornica brojnih tvari koje su krajnje neophodne organizmu ili su razgradni produkti organizma. Njezine funkcije su mnogobrojne:

Metabolizam ugljikohidrata
Jetra ima važnu pufersku ulogu za koncentraciju glukoze u krvi jer sintetizira glikogen, deponira glikogen, sintetizira glukozu iz glikogena, proizvodi glukozu iz neugljikohidratnih prekursora (aminokiselina , glicerola , laktata), dio je Corijevog ciklusa, transformira galaktozu i fruktozu u glukozu.

Metabolizam masti:
Beta oksidacija masnih kiselina prilikom čega nastaje acetil-CoA koji ulazi u ciklus limunske kiseline (CLK) i oksidira se dajući ATP, sinteza kolesterola, sinteza lipoproteina (prenose mast iz jetre u masne stanice), sinteza masti iz ugljikohidrata, sinteza masti iz bjelančevina, iz zasićenih masnih kiselina stvara nezasićene masne kiseline.

Metabolizam proteina - najvažniji:
Jetra sintetizira 50-100 g proteina dnevno, razgradnja proteina do aminokiselina, deaminacija aminokiselina, sinteza neproteinskog dušika i amonijaka, sinteza uree, sinteza proteina plazme - albumina , fibrinogena i protrombina (svih osim gama-globulina),

Skladišna funkcija jetre - deponira krv, deponira vodu, deponira Fe u obliku feritina, deponira vitamine A, D, E, K i B12,

Detoksifikacijska funkcija jetre - sve razgrađene tvari izlučuju se putem žuči, biotransformacija lijekova, filtracija krvi od svih ksenobiotika ( alkohol, lijekovi i sl.)

Filtracija krvi - poput slezene filtrira portalnu krv ( koja pristiže iz probavnog trakta ) od stranih tijela, bakterija, mrtvih stanica i sl.

Izlučivanje:
sintetizira i izlučuje žučne kiseline
sintetizira i izlučuje bilirubin

Jasno je stoga kolika je važnost jetre za organizam. Niti jedan organ u ljudskom organizmu ne može u potpunosti zamijeniti funkciju jetre. Dakako, bolesti jetre najčešće su smrtonosne, ali treba istaći - jetra ima vrlo veliku sposobnost regeneracije i obnavljanja, kao niti jedan organ u čovjekovom organizmu.

Najčešće bolesti jetre jesu:
masna jetra - masna jetra jest nakupljanje lipida u stanicama jetre, najčešći uzrok jest alkohol.
alkoholna bolest jetre: oštećenje jetre nastalo kroničnim konzumiranjem alkoholnih pića (početni stadij ciroze)
ciroza jetre
hepatitis

Ciroza jetre
Ciroza jetre jest proces razaranja normalnog tkiva jetre što ostavlja ožiljkasto tkivo koje više nije u stanju vršiti svoju raniju funkciju, a koje okružuju područja zdravog jetrenog tkiva. Iako na spomen riječi "ciroza" svi odmah pomisle na alkoholičare treba napomenuti da alkohol (mada najčešći) nije jedini mogući uzrok ciroze jetre. Uzroci ovakvog stanja mogu biti:
alkohol,
lijekovi,
trovanja,
virusni hepatitis,
autoimuna bolest jetre (autoimuni kronični hepatitis),
ostala oštećenja jetre.

Ciroza ne počinje naglo, to je bolest koja se razvija s tendencijom pogoršavanja. Simptomi ciroze jesu loš apetit, gubitak težine, iskašljavanje i povraćanje krvi. Ukoliko se ne reagira ciroza dalje napreduje i pojavljuju se ascites (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), zatajenje bubrega i jetrena encefalopatija. Ova potonja komplikacija je i najopasnije. Naime, zbog zatajenja jetre ne postoji mogućnost pretvorbe anorganskog amonijaka u ureu koja se izlučuje iz organizma pa amonijak počinje ulaziti u krvotok. On je izrazito otrovan spoj i nepovratno oštećuje mozak. Smrt najčešće nastupa kao rezultat trovanja mozga amonijakom.
Ciroza se ne može izliječiti već se može zaustaviti, ali ožiljci ostaju. Ciroza može preći i u rak jetre.

Hepatitis
Hepatitis jest upala jetre. Razlikujemo akutni i kronični hepatitis.
Akutni hepatitis jest virusni hepatitis, a izazivaju ga hepatitis virus A i B. Započinje naglo, simptomi su mučnina, povraćanje i žutica . Ipak, hepatitis A i hepatitis B (u 95 % slučajeva) prolaze sami od sebe. Pacijent se smješta u zaraznu kliniku i važno je da bude na niskoproteinskoj dijeti.
Kronični hepatitis je puno podmukliji i puno opasniji od akutnog oblika. Najčešće ga izaziva hepatitis virus C, ali može se razviti i zbog nevirusnih uzroka - autoimuni oblik, razni otrovi (pogotovo dioksin - superotrov iz zagađenog industrijskog zraka!), lijekovi (paracetamol, izoniazid, nitrofurantoin, anabolički steroidi). Što se tiče lijekova treba istaći paracetamol. To je lijek koji se uglavnom prodaje bez recepta, smatra se sigurnim i za djecu, ali u slučaju predoziranja može se javiti jako oštećenje jetre. Naime, paracetamol biotransformacijom u jetri može preći u toksičan metabolit koji razara jetreno tkivo. Dakako, to se vrlo rijetko događa ukoliko paracetamol rabimo u propisanim dozama, ali prečesta i neracionalna upotreba paracetamola može biti opasna. Stoga ne treba zaboraviti da paracetamol nije toliko bezazlen kako se na prvi pogled čini.
Ipak, najčešći uzrok kroničnog hepatitisa je hepatitis virus C. Prenosi se krvlju i doticajem s krvlju zaražene osobe. Prenosi se i spolnim putem. S obzirom da se kronični hepatitis razvija bez vidljivog simptoma, zaražena osoba često i ne pomišlja da je zaražena i prenosi virus. U Hrvatskoj ima najmanje 100.000 zaraženih i oboljelih od hepatitisa C, u svijetu je dva posto ukupne populacije nositelj smrtonosnoga virusa, a prema predviđanjima WHO, 2010. samo u SAD-u bit će 100 puta više umrlih od hepatitisa C nego od AIDS-a. Tek za 20 godina kada se kod svih inficiranih razviju simptomi kroničnog hepatitisa uvidjet će se svi razmjeri katastrofe.
U konačnici, kronični hepatitis je smrtonosna bolest - vremenom se razvijaju svi oblici oštećenja jetre - ciroza i rak jetre. Jedina opcija jest liječenje vrlo skupim interferonom alfa ili u novije vrijeme peginterferonom-alfa (depo oblik interferona alfa)
Za liječenje oštećene jetre praktički ne postoje nedvosmisleno dokazano djelotvorni lijekovi. Detaljnim istraživanjima ispostavilo se da uzimanje velikih količina vitamina B kompleksa nema terapijskog učinka na oštećenu jetru. Jedina tvar za koje postoje indicije da pomaže regeneraciji jetre jest silimarin.

Registar lijekova u RH, 2006:

A05               Pripravci s učinkom na žuč i jetreno tkivo
A05A             Pripravci s učinkom na žuč
A05AA           Pripravci žučnih kiselina
                     ursodeoksikolna kiselina – Ursofalk
A05AX           Ostali lijekovi s učinkom na žuč
                     mješavina eteričnih ulja - Rowachol
A05B              Lijekovi s učinkom na jetru (lipotropici)
A05BA            Lijekovi s učinkom na jetru (lipotropici)
                       silimarin – Favora Silymarin

Silimarin
Silimarin je aktivna tvar biljke sikavice (Silybium marianum). Silimarin je mješavina flavonolignana silibina, silikristina i silidiaza u omjeru 3:1:1 i glavna je aktivna tvar u plodu sikavice. Smatra se da obnavlja oštećene membrane jetrenih stanica i nanovo im vraća njihovu aktivnost. Silimarin se može koristiti u akutnim i upalnim bolestima jetre i kod upala jetre uzrokovanih otrovima, koristi se kod ciroze jetre i kod kroničnih bolesti jetre. Silimarin sve više dobiva na važnosti i značaju znajući da se povećava broj oboljelih od hepatitisa C i da ta bolest prijeti razviti se u epidemiju poput epidemije AIDS-a. Stoga silimarin ostaje jedino sredstvo za obnavljanje i zaštitu jetre, jednog od najmoćnijih i najsvestranijih organa čovjeka. Silimarin se može koristiti za ublažavanje hepatopatije, masne degeneracije jetre, upala jetre virusnog porijekla, alkoholizma, trovanja jetre različitog organskog porijekla i sl. Hepatolozi ga uglavnom propisuju pacijentima jer je to jedino sredstvo koje bi im moglo pomoći. Nažalost, učinkovitost ovog sredstva još uvijek nije nedvosmisleno dokaza, ali nedavna istraživanja daju naznake da ekstrakti sikavice uistinu pružaju zaštitu od nekih vrlo opasnih jetrenih toksina
Registrirani u RH za 2006: Favora Silymarin (BELUPO)

Žuč
Žučni mjehur je maleni organ u obliku kruške smješten ispod jetre. Tu se prikuplja i pohranjuje žuč - tekućina koju stvara jetra, a sastoji se od žučnih soli, elektrolita, bilirubina (razgradni produkt hemoglobina), kolesterola, i drugih lipida. Također sadržava metabolite i razgradne produkte ksenobiotika (lijekovi i otrovi). Žuč služi kao emulgator za masti i vitamine topljive u uljima u probavnom traktu i omogućava bolju apsorpciju masnih tvari iz crijeva.
Iz žučne vrećice žuč žučovodom dospijeva do duodenuma. Prije spoja s duodenumom žučovod se spaja sa sabirnim vodom iz gušterače. Žuč se izlučuje iz žučnog mjehura na signal da su masnoće ušle u dvanaesnik - žučni se mjehur stisne i ubrizgava žuč u lumen dvanaesnika (duodenuma).
Najčešće bolesti žučnog sustava jesu kamenac u žučnom mjehuru (kolelitijaza) i kamenac u žučovodu (koledokolitijaza). Ti kamenci se najvećim djelom sastoje od kolesterola. Kada žuč postane prezasićena kolesterolom on počinje kristalizirati stvarajući kristale koji imaju tendenciju rasta. Ovakvo stanje može nastati zbog genske predispozicije ili nepravilne prehrane.
Kamenac u žuči može dugo egzistirati ne uzrokujući probleme. Dok su maleni kristali ne uzrokuju probleme, čak mogu proći kroz žučovod ući u tanko crijevo i putem crijeva napustiti organizam. Međutim, ukoliko kamenac postane prevelik može se zaglaviti u žučovodu. Tada osoba dobiva napad jake boli. Takva bol se naziva kolika. Također, osoba može imati mučninu i povraćanje. Dugotrajno začepljenje ima za posljedicu brojne komplikacije: akutni i kronični kolecistitis, opstrukcija funkcije jetre, (jer žuč ne može ući u duodenum nego se vraća u jetru, ulazi u krvotok uzrokujući žuticu), a također i loša probava zbog loše apsorpcije masnih tvari iz crijeva. U liječenju žučnih kamenaca arsenal farmakoloških sredstava je skroman. Najčešće je potrebna kirurška intervencija. Lijekovi koji se koriste u ovom slučaju imaju za cilj otopiti žučne kamence. Takvi lijekovi su kenodeoksikolna kiselina i ursodeoksikolna kiselina.

Ursodeoksikolna kiselina
Tijekom liječenja ursodeoksikolnom kiselinom dolazi do promjene relativnih koncentracija žučnih kiselina - ursodeoksikolna kiselina često postaje glavna sastavnica žuči. Ursodeoksikolna kiselina inhibira intestinalnu apsorpciju kolesterola i njegovu sekreciju u žučni mjehur. Točan mehanizam djelovanja u kolestatskoj bolesti jetre nije još objašnjen. Vjerojatno su uključena tri osnovna mehanizma: supresija hepatotoksičnosti inducirane žučnim kiselinama, citoprotektivni učinak na hepatocite i modifikacija imunog sistema. Koristi se za otapanje žučnih kamenaca.
Za djelovanje ovog lijeka od krucijalne je važnosti to da je funkcija jetre dobra, da je funkcija žučnog mjehura također dobra i da se žučni kamenac sastoji isključivo od kolesterola. Naime, žučni kamenac se ponekad sastoji i od kalcijeva karbonata i u tom slučaju terapija ursodeoksikolnom kiselinom nije uspješna. Za vrijeme terapije moguća je kalcifikacija žučnih kamenaca. U rijetkim slučajevima je u pacijenata primijećena meka stolica.
Registrirani u RH za 2006: Ursofalk (DR. FALK PHARMA)